Hrast u žiru
„Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušićino zrno i posije ga na svojoj njivi. Ono je doduše manje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća.“ (Mt 13.44) – Tata! Tata! Vidi što sam našao! –…
„Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušićino zrno i posije ga na svojoj njivi. Ono je doduše manje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća.“ (Mt 13.44) – Tata! Tata! Vidi što sam našao! –…
Nema Crkvi života na zemlji bez stalnog mučeništva, bez hrabrih ljudi, potpuno predanih Učitelju, koji su spremni umrijeti za svoje ideale. Uspoređujući mučeništvo svetih Petra i Pavla s našom hrvatskom Crkvom, koja je tolika stoljeća bila mučenik ovih naših prostora, s pravom možemo kazati, da je naša Crkva istinski svjedok i garancija budućnosti, jer je bila spremna i dandanas ima spremnih položiti svoj život za svoju vjeru i Crkvu i svoj dom.
Da, majke znaju. One osjećaju. Otkucaji djetetova srca koje se stapalo u simfoniju života s otkucajima njezina srca, ne kidaju se. Nadilaze zapreke prostora i vremena. Ta čudesna tajna života ne može se opisati, ostaje izazivati ljudski um, ostaje kao zadnja brana pred napadima sebičnosti pod kojom je čovjek kadar pogaziti i pohuliti na sve što je sveto i vrijedno.
Piše: Akademik Ivan Supičić „Spremnost za samo-transcendenciju može biti prepoznata širom svemira. To je zapravo pokretačka sila života i evolucije. Samo oni koji mogu održavati svoj identitet dok usporedno transcendiraju sami sebe imaju izgleda da prežive u procesu evolucije.“ Willigis…
Danas sam razmišljao o kruhu, ali ne ovom svakidašnjem već onom kojim se “hranimo” na euharistijskim slavljima. Kakav je naš odnos prema tom izvoru, toj “hrani”? Je li ponekad čisti formalizam ili zaista dolazimo s vjerom da je Isus prisutan u toj…
I nije da Bog ne može zacijeliti sve rane i skupiti u cjelinu razasutu sliku ljudske duše. On to neprestano čini. Problem je što čovjek sa svakom novom ranom, sa svakim novim danom u kojem odbija Božji poziv i Njegovu ispruženu ruku, gubi iz vida sliku Doma kojem pripada. Ta slika postaje sve mutnija dok je u potpunosti ne zatamni mučna praznina tame. Tada mjesto nade preuzima strah i razorni osjećaj besmisla do želje za vlastitim nestajanjem. A mnogi od njega pate. Nema čovjeka koji se nije s njim susreo u nekom obliku, budio znojan u noći ili plakao od boli odbačenosti i samoće. Nema ga.
Bog je smaknut
Na smrt izgladnjen
u tvorničkim halama
brendiranih gorostasa
izmještenih lukavo
u bezimenost azijsku
uz glad djetinju
Duh Sveti može od nas stvoriti novo stvorenje. Imamo samo jedan život. Možemo ga učiniti lijepim ili upropastiti ga.
Oproštajna molitva Isusova pred apostolima veoma je iskrena, otvorena i jasna. Takva molitva izriče se u doista sudbonosnim trenucima. Isus pred odlazak želi apostolima pokazati koliko ih ljubi i misli na njih. Netko bi jedva dočekao da se riješi dosadnih,…
“Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge; da ne zahtijevam da mene razumiju, nego da ja razumijem druge; da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge! Jer tko daruje,…