Crkve iz vode i kamena

(priča o jednom zaljevskom dragulju)

0

 

Ispod lovćenska stijenja, tajnovite askrejske duše. Ljupke. Zasvođene. Zaboravljene. U impresivnoj scenografiji stotinu Karacajevih motiva. Skriveni ostaci podnih mozaika, keramike, negdašnjih amfora za ulje, vino… tu nekoć bjehu mlinovi, vodenice. Tipični srednjovjekovni prsteni ulica. Okamenjele ptice skončalih carstava… Urbana topografija. Sabite uličice. Dva sveca. Jedini svjedoci sjena na kamenim pločnicima…

Skriveni zaljevski dragulj. U svojim pomorskim odisejama, uplovljavahu i Kartažani u Crnoduboku rijeku (kako zvahu Boku), tragajući za žutim zlatom jantara. Drevni anali spominju Cattarum, u djelu nekoga nepoznata pisara Ravenjanina, negdje u sedmom stoljeću. Krišom jedne olujne noći, 13. siječnja 809. godine, prispjevaju relikvije frigijska mučenika sv. Tripuna. Otada gradska svita, kao i plemenita Bratovština, ne prestajahu niti jedna Gospodnja ljeta slaviti svoga zaštitnika, vjerna lučonošu kroz burna poglavlja svoje prošlosti…

Pored korita potoka Šuranj, postojao je još u devetom stoljeću benediktinski samostan, još jedna potiha oaza apostola sv. Petra. Nemjerljivi dosezi tih rasadišta duha i milosti, pisma i mudrosti, rijetko se s čime mogu mjeriti. Neumorni pregaoci znanja, ostavili su traga u svim zapisima ljudska života. U asketskoj šutnji svojih opatija (uz graditeljsku baštinu oratorija), predano su njegovali samostanska blaga inkunabula… kartulara, i  čovječanstvu budili nadu u strašnim galijama rata…

Sedamnaest rimokatoličkih crkava i kapela. Rekli bi priprosti ljudi, da tu niču Crkve iz vode i kamena… kao što su negda nicali brojni prosjački redovi, zadudžbine, kampanjuli… Katedrala sv. Tripuna. Momumentalna ljepota u modrilu purpura jugoistočna Mediterana. Dragocjena riznica sakralnih blaga (oltara, medaljara, monstranci), nadaleko poznatih kotorskih zlatara. Nekoć su ispod njenih lođa, odjekivali zvuci tambura i truba, povici s podnevnih pazara…

U tom neiscrpnom lapidariju duša, još slučajne prolaznike zadivljuju stare Karampane… Agore. Barokne ograde od lijevana željeza. Zelenkaste rebrenice korpulentnih palača. Na nekoj bezimenoj pjaci, staro stablo četiri stoljeća. Ućutala spomen ploča tisućgodišnjice hrvatska kraljevstva. I jednoć, usnula vezilja u sarkofagu, isposnica Hozana…

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.