Davorin Karačić (Neovisni za Hrvatsku): Smrt fašizmu, a bogme i narodu…

Popriličnu prašinu je podiglo izaslanstvo Republike Hrvatske koje je otišlo na Tjentište u BiH, položiti vijence na spomenik poginulim partizanima koji su poginuli prateći svog vrhovnog zapovjednika u pokušaju da spasi ono najvrijednije što ima....

Izvor: pixabay.coom
0

 

Popriličnu prašinu je podiglo izaslanstvo Republike Hrvatske koje je otišlo na Tjentište u BiH, položiti vijence na spomenik poginulim partizanima koji su poginuli prateći svog vrhovnog zapovjednika u pokušaju da spasi ono najvrijednije što ima. Svoj život. 

Kako mediji javljaju, na vijencu je pisalo da je posvećen herojima Sutjeske, ne precizirajući o kome bi se radilo pa može smatrati da se radilo o svim partizanima, pa i onima koji su koju godinu dvije prije, prakticirali klanja i silovanja po selima i gradovima za koja su smatrali da politički nisu na narodnooslobodilačkoj liniji.

Ipak, ne kažem da možda i sam ne bih učinio nešto slično.

Naime, u toj bitki je poginulo toliko dalmatinskih Hrvata partizana da bi se barem obzirom na broj i kontekst, valjalo sjetiti i tog događaja.

Ako bih otišao, sjetio bih se tih tisuća težaka, ribara, seljaka…. koji nisu ustali zbog svjetske revolucije ili širenja progresivnih misli u obliku paljenja fratara ili ubijanja kulaka nego zbog toga jer je Talijan zasjeo na njihovo i na njihovom se ponašao kao na svome.

I umjesto da se ti ljudi bore tamo gdje im je dom, gdje im je Talijan gazio zemlju i ponos, pokvareni kumrovački bravac ih je vukao za sobom, znajući da su najbolji borci, da čuvaju njegovu odebljalu stražnjicu i želudac željan svakakvih svjetovnih salonskih zadovoljstava.

Omašćeni bravac je, što nije tajna, mislio samo na sebe. Kao što je, dok je još bio kezme, prodao sve bivše drugove i konkurente u partiji, koji su zahvaljujući njemu otišli vragu za kurira, kao što je prašio drugu dok su mu prethodnu mučili u nacističkim istražiteljskim rupama, tako je bravac cijelu tu vojsku radnika, seljaka, naivaca i sličnih vukao kao živi štit svojoj zadnjici a što je rezultiralo spasom njegove zadnjice, malom ranom na ruci, smrtnim slučajem njemačkog ovčara i oko 7500 poginulih partizana od toga bar 2500 Dalmatinaca.

 

Ako pak neki od vas što čitaju nisu zadovoljni opisom kumrovačkog bravca, uvjereni u mističnost partizanske borbe, nek malo kopaju pa možda nađu iz onih najizravnijih ali i u jugoslavenskoj historiografiji prešućenih izvora, što je u zadnjim trenucima o bravcu mislio istinski fajter bez obzira na kojoj strani bio, Sava Kovačević i šta je bravcu taj isti Sava poručio.

Sava je umjesto izvoza svoje želje prema bravcu izvršio uvoz veće količine streljiva u sebe, bravac ga je pretvorio u mit (a najbolji mitovi su oni koje ne možeš izravno upitati što je i kako bilo) a povijest je u zadatak dobila petvoriti jednu od najvećih bježanija u najveću pobjedu.

I nebojte se. NIje Plenky jugović. On je tek pragmatičar i oportunist. Odluči li se Soros zaigrati s ovcama koje napučuju ovaj svijet pa im iz fore uvali medijsko promoviranje fašizma, mnogi što se sad pozivaju na tzv antifašističku borbu bi nekome drugome vijence nosili.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.