Dino Kovač: Pisma pape Ivana X. kralju Hrvata Tomislavu

Pisma pape Ivana X. kralju Hrvata Tomislavu i knezu Humljana Mihajlu, splitskom nadbiskupu Ivanu, svim biskupima i svemu narodu dragocjeni su izvori za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest, a sadržani su u djelu Historia salonitana maior

Pisma su poslana po Ivanu, ankonitanskom i Leonu, palestrinskom biskupu. U pismu nadbiskupu Ivanu pojavljuje se pojam “Methodii doctrina” koji najvjerojatnije podrazumijeva bogoslužje na slavenskom jeziku. Papa navodnu doktrinu smatra prijetnjom i nalaže da se ona iskorijeni. Prema ovom pismu možemo zaključivati o slavenskom bogoslužju u Dalmaciji i zaleđu. U pismu vladarima bitno je tituliranje Tomislava kao kralja Hrvata: “dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum“. Kako se pismo kronološki smješta u 925. u vrijeme sabora u Splitu (tako misli većina istraživača), neki povjesničari smatraju da je Tomislav bio okrunjen te godine iako se o njegovoj krunidbi ništa ne zna

Što se sadržaja tiče, ne postoje veće nesuglasice. Radoslav Katičić u svom se djelu “Metodii doctrina” bavio analizom pisama pape Ivana X. te zaključuje kako je papa sastavio pisma po uzoru na pisma pape Ivana VIII. i Stjepana V. i predlošcima koje je papinska kurija imala o Metodu. Neven Budak u svom članku “Historia salonitana and Historia salonitana maior” ukazuje na utjecaj ovih pisama na stariju hrvatsku historiografiju, koji proizlazi iz Tomislavove titule i raširenosti slavenskog bogoslužja.

Urednici Diplomatičkog zbornika preuzeli su tekst iz arhiva Congregatio de propagande fide uz varijacije s Barberinskim rukopisima te izdanjima Franje Račkog i Daniela Farlatija. Kako se njihovi prijedlozi o razrješenju kratica i nečitkih riječi uglavnom podudaraju, razlike nisu posebno naglašene u ovom prijepisu.

Za razliku od većine povjesničara, koji pisma datiraju u 925., Franjo Rački mislio je da bi pisma trebalo datirati u 924. godinu. Što se tiče njihove originalnosti, postoje tri glavna smjera razmišljanja. Prvo je Ivan Lučić zaključio da su pisma falsifikati, dok ih Farlati smatra autentičnim. Rački i Šišić drže da je sam sadržaj vjerodostojan, ali da su oblik i stil pisama prerađivani u kasnijim stoljećima. Uz to, Josip Srebrnič smatra kako je sve ono što se u pismima tiče slavenskog jezika, umetnuto kasnije. Neven Budak mišljenja je kako su pisma i zapisi sabora autentični te kompilacija raznih tekstova u jedno djelo nazvano Historia salonitana maior.