Don Primo Mazzolari: naš brat Juda

Apostol koji izdaje Isusa jedan je od protagonista Velikog četvrtka. O njemu je svećenik Primo Mazzolari još 1958. godine održao famoznu homiliju koju već nekoliko puta citira Papa Franjo

0

Apostol koji izdaje Isusa jedan je od protagonista Velikog četvrtka. O njemu je svećenik Primo Mazzolari još 1958. godine održao famoznu homiliju koju već nekoliko puta citira Papa Franjo.

Jedan od protagonista Posljednje večere, događaja kojeg se spominjemo na Veliki četvrtak, je Juda Iskariotski, izdajnik koji je prodao Gospodina za trideset srebrnjaka, ali kojeg Isus još uvijek naziva “prijateljem”.

Postoji homilija koju je don Primo Mazzolari, župnik u mjestu Bozzolo, preteča Drugog vatikanskog koncila, održao 3. travnja 1958., na Veliki četvrtak, a posvetio ju je “Judi, izdajniku”. Homilija je to draga Papi Franji, citirao ju je već nekoliko puta.

“Jadni Juda – započeo je Mazzolari – Ne znam što mu je prošlo kroz dušu. On je jedan od najtajanstvenijih likova koje nalazimo u Muci Gospodnjoj. Neću vam ni pokušavati to objasniti, bit ću zadovoljan da zatražim tek malo sažaljenja za našeg jadnog brata Judu. Ne sramite se prihvatiti ovo bratstvo. Ne sramim se toga, jer znam koliko sam puta izdao Gospodina; i mislim da ga se nitko od vas ne bi trebao sramiti. I nazivajući ga bratom, mi smo u skladu s jezikom Gospodnjim. Kad je primio poljubac izdaje, u Getsemaniju, Gospodin mu je odgovorio onim riječima koje ne smijemo zaboraviti: “Prijatelju, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjeg!”.

“Prijatelju! Ova riječ – nastavio je don Primo – koja vam govori o beskrajnoj nježnosti Gospodinove ljubavi, također vam omogućuje razumjeti zašto sam ga upravo nazvao bratom. Rekao je u Gornjoj sobi: ‘Neću vas nazivati ​​slugama već prijateljima’. Apostoli su postali Gospodinovi prijatelji: dobri ili ne, velikodušni ili ne, vjerni ili ne, oni uvijek ostaju prijatelji. Možemo izdati Kristovo prijateljstvo, Krist nikada ne izdaje nas, svoje prijatelje; pa i kad to ne zaslužujemo, pa i kad se okrećemo protiv njega, pa i kad ga poričemo, pred njegovim očima i srcem, uvijek smo Gospodinovi prijatelji. Juda je Gospodinov prijatelj čak i u trenutku kada je, ljubeći ga, izdao svog Učitelja”.

Nakon što se prisjetio očajnog kraja apostola koji je izdao, Mazzolari zaključuje: “Oprostite mi ako sam vam u ovu večer, koja je trebala biti intimna, donio tako bolna razmatranja, ali volim i Judu, on je moj brat Juda. Molit ću za njega i ove večeri, jer ne sudim, ne osuđujem. Trebao bih sebi suditi, trebao bih sebe osuditi. Ne mogu ne pomisliti da čak ni za Judu milosrđe Božje, ovaj zagrljaj ljubavi, ona riječ prijatelju, koju mu je Gospodin rekao dok ga je ljubio da ga izda, ne mogu pomisliti da ta riječ nije ušla u njegovo jadno srce. A možda će u posljednji tren, sjećajući se te riječi i prihvaćanja poljupca, čak i Juda osjetiti da ga je Gospodin još uvijek ljubio i primio onkraj, među svoje. Možda je bio prvi apostol koji je ušao tamo s dvojicom razbojnika. Procesija koja, čini se, zasigurno ne odaje počast sinu Božjem, kako to netko zamišlja, nego koja je veličina njegova milosrđa”.

“A sada ću, prije nego nastavim misu, ponoviti Kristov gest s Posljednje večere, oprati našu djecu koja predstavljaju apostole Gospodnje u našoj sredini, ljubeći te nevine noge, dopustiti si da na trenutak razmislim o Judi koji je u meni, na Judu kojeg možda i vi imate u sebi unutra. I dopustite mi da zamolim Isusa, Isusa koji je u agoniji, Isusa koji nas prihvaća takvi kakvi jesmo, da ga zamolim, kao uskrsnu milost, da me nazove svojim prijateljem”.

Prijevod: Fratellanza umana (01.04.2021.)

* Vatican News je news portal Svete Stolice

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.