Dragica Selak: Božja bisernica ispod zvijezda

Kornati su prolašeni Nacionalnim parkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Park obuhvaća veći dio otočja; Donje Kornate s pripadajućim morem. Tu je u blizini još jedan biser zaštićene prirode, južni dio Dugog otoka sa zaljevom Telaš­ćica.

Koliko dana u godini, toliko Kornatskih otoka – stara je izreka o najrazvedenijoj i najguš­ćoj otočnoj skupini hrvatskog Jadrana i Sredozemlja, gdje se na oko tristo kvadratnih metara usidrio vodeno kameni labirint od oko sto pedeset otoka, otočića i grebena. Kornate. Raj na zemlji, bajka, čudo smješteno u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, južno od Zadra, između Žirja i Pašmana. Najveći i najokrunjeniji među njima je baš Kornat, s najrazvedenijim vanjskim i podmorskim pučinskim nizom, u kojem se nalaze poznati kornatski klifovi, u narodu zvane krune, a po čudesnim krunama otočje i dobi ime. Visoke i okomite litice svoj postanak i ljepotu duguju sprezi vapnenačkih stijena i snažnih valova, što oštro odsijecaju Kornate od morske pučine. Kornatske krune sve su čarobne, uprte nebu, poput one najuzdignutije na Klobučaru, što je raj pticama, dom sokolu ili pak ona najdublja, na Piškeri, što je izazov roniocima, neistražena bisernica podmorja, crveni koralj, zaklopnica… Pogled privlače tjesnaci bisernica podmorja, crveni koralj, zaklopnica te glatka i gola ploha podno Metline, zvana Vela ploča ili Magazinova škrila.

Labirint stvoren Božjih dahom

Kornati su proglašeni Nacionalnim parkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Park obuhvaća veći dio otočja; Donje Kornate s pripadajućim morem. Tu je u blizini još jedan biser zaštićene prirode, južni dio Dugog otoka sa zaljevom Telaš­ćica. Svi Telaš­ćicu drže najljepšom lukom Jadrana. Luka s petnaest uvala i šest otočića, zaštićena od vjetra od davnine je bila i ostala sigurno sidrište za gajete. Za razliku od Kornata na kojem šume uglavnom nema, krajobraz oko Telaš­ćice obrastaju borovi, a na vanjskoj pučinskoj strani nastavlja se vrtoglava linija kruna, još viših, pa se Grpaš­ćka stijena uzdiže nad morem 166 metara, a strmci Stene spuštaju se u dubinu 90 metara. Tu je i fenomen jezero Mir, boćate vode, stanište kajmana. Bogatstvo arheoloških ostataka svjedoči da je Telaš­ćica bila zanimljiva za život ljudima i u prošlosti, jednako kao i danas.

Do čudesnog labirinta, stvorenog Božjim dahom, stigla sam brodom jer ne umijem ni veslati ni jedriti. Uz šum mora, snagu vesala i buku motora, silnu gužvu i razgovor, ipak čujem sve, do raznih legenda i priča. Nigdje susretljivijih ljudi kao tu, posebice Murterana, koji rado vode u razgledanje ljubitelje ljepota i pripovijedaju o otočju, stvorenom od sunčeva bljeska, morskih suza i zvjezdanog pijeska. Za istinski doživljaj Kornata treba kušati život u kornatskoj obitelji; u strižnji ovaca, ribolovu uz otočiće Žuti i Sita (Gornji Kornati) uz koji je ribolov dopušten (koji su zbog tradicije ribarenja i teškog življenja kornatskog ribara, izuzeti od Zakona o zaštititi Parka).

Slušam legendu da je Bog u posljednji dan stvorio taj zemaljski raj, od bijelog stijenja, koje mu je preostalo pri stvaranju svijeta, te ga razbaca, i kad vidje što je dobio odluči da ništa ne mijenja.

Ime Kornati u 1. st. spominje Plinije Stariji, a 1515. prvi je put nazvan hrvatskim imenom Stomorin otok. Kornat označuje središnji otok, a Kornate cijelo otočje.

Život ispisan suhozidom

Priljubljen uz obalu, otok Murter, kornatska metropola, prva je stopa u razgledanju Parka. Pokretni most, od 1832. spaja kopneni i otočni dio naselja Tisno. Ljeti se spušta u određenim satima, većinom propušta brodice u plov nautičkim rajem, možda u podvodni ribolov s uzbuđenjem bez daha.

Dok neki raspravljaju veže li se ime otoka Murter za smrt ili za korito, preše za ulje, na um mi dolazi misao o srebrnoj sljepoočničarki pronađenoj u starohrvatskom grobu na Gradini, unikatnom nakitu Hrvatice, jedinstvenom ukrasu koji nije poznat kod drugih naroda, a one su ga nosile upletenog u kosu na sljepoočnicama. Smrt i život su povezani u vječnosti.

O bogatom davnom životu na Kornatu svjedoče liburnske gradine, gomile, u suhozidu kraj polja Tarac i na brdu Trtuša, kamena sjekira u Zeljkovci, antika u Proversi, solane na Lavsi, ribnjak na Svršati, ribarske kućice u Piškeri. U 6. st. bili su dio važnog plovidbenog puta, pa je izgrađena utvrda Tureta, na vrhu iznad polja, s koje se nadzirala plovidba kroz Kornatski kanal. U podnožju brda je srednjovjekovna crk­va sv. Marije. Na njenim ostacima zadarski ribari podigoše crk­vu. Jedina na Jadranu izgrađena isključivo za ribare. U srednjem vijeku Kornati su u zadarskim rukama. U zapisima iz 1289. piše da vlasti daju zemlju u najam stočarima. U 15. st. Mlečani prisvajaju Kornate koje će 1635. zbog novca prodati zadarskim obiteljima. Središte života bilo je oko polja Tarac i crk­ve Pohođenja Marjina, danas Gospe od Tarca, Kraljice Mora. Vjernici s Murtera, prve nedjelje u srpnju, u zavjetnoj procesiji brodovima, jednom od ljepših vjerskih događaja u Hrvatskoj, hodočaste na Kornat, Gospi od Tarca. A da su im preci štovali svece svjedoče brojne zavjetne kapelice, na raskrižjima i rtovima, koje stoljećima podižu ribari i težaci u zahvalu za važne životne trenutke. Svjetionik s otoka Sestrica Vela svima im otpozdravlja.

Kornate, toliko prostranstvo a slabo naseljeno, njihovi su vlasnici žitelji okolnih otoka s Murtera, Dugog otoka i Pašmana, koji tamo dolaze povremeno zbog poljoprivrede i ribarenja. Nema vrela ni vodenih tokova. Slatka i slana voda u vruljama. More bogato ribom. Prevladava kamenjar uz ograđene pašnjake i poljca na kamenitim pristrancima. U oči upada neobična gradnja, suhozidi, rukom posloženi. Prizivaju prošlost, vraćaju stvarnost. U zaštićenim uvalama š­ćućurile se skromne i rijetke ribarske kuće čiji vlasnici uz brigu o lozi i maslini drže i na tisuće ovaca, razasutih na Kornatima, na slobodnoj ispaši, bez pastira, suhozid i more, jedini su im čuvari.

Otoci su procvali u 16. st. kada je zadarski plemić Šimun de Cedulinis izumio lov srdela uz pomoć svjetla.

Ribari iz Salija, polagali su pravo na ribarenje, a pašnjake su prepustili težacima iz Murtera. Kornati su stoljećima za njih bili život i smrt. Uz teško kormilarenje iščitava se život ljudi na škoju, kruh sa sedam kora. Život, Kurnatara, zbog Kornata koji su im život i omogućavali, bio je težak i kratak. Ima i druga priča o dugom životu, legenda o kornatskom pastiru Mati Didovu koji je živio 150 godina.

Idro i gajeta

Na škoju nema života bez gajete, more i leut su u krvi, posebice Murteranima kojima su maslinici i vinogradi razasuti, od Biograda do Tisnog i po kornatskim otocima. Tu su i poznati kalafati, graditelji gajeta, čuvari hrvatskog imena i stoljetne tradicije, Betinjani.

U 13. st. izumili su latinsko jedro, zaštitni znak Sredozemlja i kornatske prepoznatljivosti. Mogli su jedriti i protiv vjetra.

Prilagođen potrebama ribara i napornim putovanjima, odlikuje ga trajnost i sigurna plovidba. Svako idro nije isto, murtersko, na gornjem dijelu oštro, održalo se dulje i ukorijenilo dublje. S njim se lakše burtižavalo oko otočića. Pamerno, s pomnjom. Po buri i levantu plovilo se u Kornate, a na Modrave po jutarnjim bonacama. Zbog uspomene na vješte pretke, u čast otkrića idra i da se bogata baština ostavljena potomcima ne bi zaboravila, o sv. Mihovilu održava se regata Latinsko idro. Plovi se u leutu, gajeti ili kaiću, težačkim rutama starih Murterina, obnavljaju se sjećanja na doba kad su oni, kako bi došli do svojih prekomorskih posjeda, na raspolaganju imali kaić i vesla. Nagrade prema izvornosti, mladosti, iskustvu i časti su idro, lantina, jarbul, veslo, timun, konop. Nema zarade. Svi daju i primaju puno.

Malo je brodova preživjelo doba moderne gradnje kao legendarna murterska gajeta. Želeći je oteti zaboravu Miroslav Pijaca snimi Baladu o gajeti, sjećanje na jedan način života i duhovni svijet i njegovo postojanje, vjerovanje, vještinu, iskušenje. Ništa nije bilo moguće bez nje i njenog idra. Sve je bilo brod i sve je po njem postalo.

More. Mirno, ali i ćudljivo. Gajeta. Svaki zaveslaj, novi doživljaj, svaka blizina, nova daljina. Otoci čekaju. Raznoliki. Jedni pitomi i pristupačni, drugi oštri i nedodirljivi, visoki, strmi, ogoljeni i obli, žuti ili bijeli. Nižu se uzduž i ukrug, obrubljeni čudesnim obrubima, kristalni i suzoliki, u oluji raspjevani, plavetnilom okupani, životni. Volić, Sušica, Babina guzica, Balun, Bisaga, Golić, Blitvica, Koritnjak, Kurba, Strižnjak, Prduša, Puh Kameni… I dok oni odasvuda dozivaju znatiželjnike zvukom morskih orgulja, slušam Ivčićeve Berekine Kornate. Svaki svoju priču priča, s krajem od mora, di se vali ljube, tiho bez straja. Moji Kornati.

I britanski kralj Edvard VIII. 1936, u tišini Kornata, rješavao je dvojbu: kraljevska kruna ili voljena žena?

Stradanje vatrogasaca  2007.

Ovo će stoljeće u Hrvatskoj ostati upamćeno po nesreći koja je obilježila Kornate, 2007. kad je skupina vatrogasaca gasila zapaljenu travu i postala žrtvom požara na Velikom Kornatu. Vatra ih je zarobila i u njenom smrtnom zagrljaju, od dvanaest, jedanaest je izgorjelo, jedan ostao živ. U sjećanje na njih podignuti su Križevi kipara Nikole Bašića, a i kapelica sv. Florijana, suhozid od kornatskog kamena. Svaki križ ima tri ploče s imenom vatrogasca, DVD i stih, u kraku s lijeve strane, na mjestu srca. Lumin Frane Bilića: pjeva im Maslina, Vatra je na stini, zapalila svit, izgorilo nebo, izgorio izgorija cvit.

Kornate odlikuje još jedna neobičnost. Na stotine kilometara suhozida koji se proteže diljem otočića, prostire se s jedne strane otoka na drugu, od mora do mora. Suhozidi su služili kao ograda zabrana za ovce. Tu nisu trebali pastiri. Ovce su slobodno pasle i skupljalo ih se jedino za strižu, odvajanje janjadi, za klanje i prodaju. Ovčarstvo je za Kurnatare od pamtivijeka bilo u život utkano. Zato žitelji Tisnog od davnina čuvaju običaje strižnje ovaca. U uvalu Koromačna uvrla se kućica u kojoj se dva-tri dana prije te prastare fešte vrši priprema za hvatanje i strižnju. Zbog žege se kreće u praskozorje. Utvrdi se i presloži na mjestima razrovan suhozid. Kaićem se prevoze koluti žice i željezne šipke za sakatur, tor koji se pravi na kraju suhozida u koji se ugone ovce, hvataju i vežu za noge, pa strižu. Građu za ograđivanje treba prenijeti na leđima na drugu stranu otoka! Mukotrpni posao se otegne, sunce odmakne, a do povratka u porat, valja još baciti mriže, jer što jesti. S mora se pogledom traže bravi. Opasno trčanje po surovom kamenu, u skupljanju blaga, neizvjesno i mukotrpno, nalikuje lovu na muflone. Uz strižnju se sve muke zaborave.

Tišnjanska trka tovara

Zna vrijeme iznenaditi i suncem okupan dan okrenuti u neverin. U Kornatskom otočju uskomeša se i uzburka more, nebo pocrni, munje, gromovi, poludjeli valovi. Sudare se četiri vjetra. Pijavica protutnji u nekoliko minuta. U Vratima od Opata. Iskusni se sklone, uz onu drž se kraja. Od straha i krv mrzne. Nevera se brzo stiša i plovidba se nastavlja svuda, osim u zaštićenoj zoni oko Purare, Klint i Volića.

I tovari u Tisnom imaju svoju točku. Ljetnu feštu Tišnjanska trka tovarov. Iz Murterskog otočnog brevijara Stanka Ferića iščitavam da kornatska povijest nisu sudbonosni događaji, ni slavni vladari, niti joj se dive u muzejima. To je povijest ispisana kilometrima suhozida na kornatskim pašnjacima, maslinicima i vinogradima koji niču usred ničega oteti kršu. A kad napravite izlet, postaje jasno kako iz tih zidova govore tisuće ljudskih sudbina.

Kornati se s kopna doimlju poput jalove sive pustinje dok ne zakoračite na njih i uočite koliko vrve od života. Osobito u podmorju. Poželjeh ostati u otočnom labirintu, Božjoj bisernici ispod zvijezda, natopljenom žuljem i trudom, naći vremena i za sitne stanovnike otočja, šišmiša, zmije i guštere, sovu ušaru, vjetrušu, morskog vranca i škanjac, kunu bjelicu, koji vole klifove. I ne zaboravite. Posjetiti Kornate je blagodat i čast. I poziv na naglašenu pažnju. Osobito što je kopneni dio NP Kornati u privatnom vlasništvu. I još nešto, treba doći ponovo, ponovo dolaziti.