Drago Krpina: OLUJA se nepovratno utkala u hrvatski nacionalni identet, ostat će njegovom trajnom sastavnicom i nadahnućem budućim hrvatskim naraštajima
Svima koji Hrvatsku istinski doživljavaju svojom Domovinom, čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja!
Svima koji Hrvatsku istinski doživljavaju svojom Domovinom, čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja!
Prije dvadeset i pet godina ostvarili smo veličanstvenu pobjedu nad velikosrpskim agresorima čiji je cilj bio trajno okupirati trećinu hrvatskog državnog teritorija i priključiti ga stoljećima planiranoj „velikoj Srbiji“.
Nažalost, u zločinačkom okupatorskom pothvatu sudjelovao je i veliki dio hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su prednjačili u zatiranju svega hrvatskog na privremeno okupiranim hrvatskim područjima.
Bio je to konačan sraz hrvatske državotvorne ideje i velikosrpske osvajačke politike.
Stoljećima su bili sučeljeni imperijalni velikosrpski planovi o stvaranju „velike Srbije“ i težnja Hrvata za stvaranjem svoje slobodne države Hrvatske. Oba cilja nisu mogla biti ostvarena. Ostvarenje velikosrpskih planova isključivalo je mogućnost postojanja države Hrvatske. Uspostava države Hrvatske poništavala je mogućnost stvaranja „velike Srbije“.
Prije dvadeset i pet godina odigrala se konačna završnica u kojoj je zauvjek slomljen i poražen velikosrpski imperijalni san a ostvarena gotovo tisućljetna težnja hrvatskog naroda za obnovom svoje pune državnosti.
Sudbinu poraženih podjelio je i onaj dio Srba iz Hrvatske koji su, za ostvarenje ideje „da svi Srbi žive u jednoj državi“ sudjelovali u stravičnim zločinima nad svojim dojučerašnjim susjedima Hrvatima.
Prije dvadeset i pet godina, birajući između zapovjedi svojih vojvoda da napuste Hrvatsku i poziva predsjednika Tuđmana da ostanu, izabrali su ono prvo. Otišli su jer im je bila neprihvatljiva pomisao o životu u suverenoj, samostalnoj i slobodnoj državi Hrvatskoj i jer su bili svjesni zločina u kojima su sudjelovali. Nisu imali hrabrosti suočiti se s onima nad kojima su počinili najteže zločine.
Zločini velikosrpskih barbara ogledaju se u:
15 000 POGINULIH I JOŠ PREKO TISUĆU NESTALIH HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA;
402 POGINULE HRVATSKE DJECE;
33 000 RANJENIH OD TOGA OKO 10 000 CIVILA:
10 000 DJECE KOJA SU OSTALA BEZ JEDNOG ILI OBA RODITELJA;
600 HRVATA (UGLAVNOM STARACA) UBIJENIH NA PRIVREMENO OKUPIRANIM HRVATSKIM PODRUČJIMA NAKON DOLASKA SNAGA UN-a;
550 TISUĆA PROGNANIKA MEĐU NJIMA 120 000 DJECE;
OKU 150 000 POTPUNO ILI DJELOMIČNO RAZORENIH KUĆA;
PREKO TISUĆU POTPUNO ILI DJELOMIČNO RAZRUŠENIH KATOLIČKIH CRKAVA;
OKO 300 MILIJARDI KN NEPOSREDNIH I POSREDNIH RATNIH ŠTETA.
Hrvatska je vojska i policija prije dvadeset i pet godina prekinula navedeni zastrašujući ritam srpskoagresorskih zločina.
Imajući na umu sva navedena stradanja, lako je razumjeti važnost OLUJE, radost, zanos i oduševljenje kojim je ona ispunila hrvatski narod kao i razloge što njezinu godišnjicu obilježavamo s posebnim osjećajima.
U posljednje vrijeme svjedočimo podmuklim pokušajima, nakon što se u tomu nije uspjelo u Haagu, da se OLUJA prikaže kao zločin nad „nedužnim“ srpskim stanovništvom. Svrha je odavno poznata: još jednom označiti hrvatski narod genocidnim a sudionike velikosrpske agresije na Hrvatsku prikazati nevinim žrtvama.
Nažalost, svjesno ili nesvjesno u tomu sudjeluje i dio hrvatske političke i medijske elite.
Hrvatska se uporno pokušava prisiliti na opravdavanje zbog legitimnog, pravednog i neizbježnog oslobađanja svojih, od srpskih okupatora zaposjednutih, područja, na kojima su u četiri godine nad Hrvatima počinjeni najstrašniji pogromi i zločini.
Toj podmukloj nakani, zakamufliranoj floskulama o pomirbi i zajedničkoj budućnost, koja bi se trebala temeljiti na zaboravu i prešućivanju povijesne istine, valja se beskompromisno oduprijeti .
Stabilnu budućnost i pravedno društvo moguće je graditi samo na ISTINI a ne na njezinu relativiziranju i krivotvorenju.
Uz ostalo, uvijek treba podsjećati da je, nasuprot Srbima iz Hrvatske koji su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji, u obrani Hrvatske sudjelovalo i oko deset tisuća naših prijatelja i suboraca srpske nacionalnosti koji su Hrvatsku doživljavali i branili kao svoju Domovinu.
Krici gorčine poraženih sudionika agresije na Hrvatsku, još uvijek aktualnih upravljača Srbijom, nekadašnjih Miloševićevih i Šešeljevih pobočnika, koji svake godine u ove dane dopiru iz Beograda, odjekuju i u prividno plačljivim, a zapravo perfidno zlonamjernim, pupovačkim naricanjima po Hrvatskoj.
Svi ti krici srdžbe i prijetvorna „naricanja“ vojnih i političkih velikosrpskih agresorskih gupitnika ne mogu i neće pomutiti nesputanu hrvatsku radost u prisjećanju na našu veličanstvenu pobjetu čiju 25. obljetnicu obilježavamo.
OLUJA se nepovratno utkala u hrvatski nacionalni identet, ostat će njegovom trajnom sastavnicom i nadahnućem budućim hrvatskim naraštajima „DOK NAM ŽIVO SRCE BIJE“.