Dragutin Pasarić: S MATICOM HRVATSKOM U PETRINJI

Češće sam pisao o Petrinji. I danas rado pogledam davne stare razglednice. Na tamošnjoj Pedagoškoj akademiji (1967.-1969.) o povijesti istodobno me je učio i uz njezine vrijednosti odgajao poznati povjesničar Dragutin Pavličević. A od 1990. godine obnovom Matice hrvatske (MH) suradnja ogranaka Kutine i Petrinje nije prestajala. Bilo je to i uz ponosne stoljetne jubileje Petrinje u progonstvu. Ogranak su vodili osobito agilni predsjednik Davor Salopek i tajnik Ivan Rizmaul.

U Kutini je 1994. godine prognana Petrinja predstavila se knjigom Povijest grada Petrinje (1240 – 1592 – 1992.). Autor povjesničar Ivica Golec uvjerljivo je dao do znanja – što je ta Petrinja. Poslije pred zgradom Privredne banke okupljao je zvuk petrinjskih tamburaša. Neumoran Ivan Rizmaul rekao je – pa mi Petrinjci smo tu doma, govorili smo o svojoj povijesti i tambure su naše, i naravno svi vi. Godine 2009. priča je o tome što može jedan Ogranak nastavljena u Petrinji U razgovoru s tajnikom Vladimirom Krpanom (danas predsjednikom) između ostaloga zabilježio sam. 

„U pamćenju osobito ostaje 16. prosinca 1993. godine kada je na spomenutu knjigu u potvrdi svoje samobitnosti u Zagreb posebnim vlakom iz Siska stiglo više od četiristo prognanih Petrinjaca. No do tada Ogranak je, kako to bilježi i tiskani Katalog izdanja (2006) objavio pet zapaženih djela u 10.000 primjeraka. Bilo je od pojedinačnih do skupine autora. Teme su bile posvećene župi Sv. Lovre u Petrinji sve do onih o Hrastovici (autori Mato Marčinko i Paškval Cvekan) ili Hrvatske krosne Branka Čačića, kojih je veći dio nestao u Domovinskom ratu.

Reprint je 1992. doživjela i Hrvatska korablja iz 1971. Davora Salopeka u 2000 primjeraka. Vrijedno je spomenuti gotovo sva djela imaju i sunakladnike, što govori o povezanosti Ogranka s drugim kulturnim ustanovama, društvima i nakladničkim kućama (Školska knjiga), zapovjedništvima HV, župnim uredima…

Uz već spomenute naslove tu su još: Ivica Golec Tiskarstvo, izdavaštvo, i knjižarstvo Petrinje (1881–1991), Slike rata (skupina autora) i Petar Rosspacher Petrinja u pamćenju (lirski prikaz sjećanja na grad u kontrastu sa slikama rata iz 1991). Tih ratnih godina uz naklade češće stoji: »veći dio razdijeljen prognanim Petrinjcima i dobrotvorima petrinjskih prognanika«. Zastat ću uz nagrađenu knjigu Spomenar baštine petrinjske autora Ivana Rizmaula, Ogranak je u tri desetljeća objavio 128 naslova. Zadivljen u srcu Banovine rekoh prijatelju – opet učim u Petrinji.

I dalje se ne sano pisalo, vei i pjevalo. Uz Svjetski dan glazbe 21. lipnja „Lipanjski zvuci“ s priredbe u Petrinji, gostovanjem zborova dolazili su u Moslavinu do Gornje Jelenske i moje rodne Repušnice. A za gostoprimstvo petrinjske MH maratonu arapskih konja iz Volodera. riječ hvala manja je od simbolike. Ni jednom nisam spomenuo potres, čak ni da je u Petrinji od prvih trenutaka bez predaha na čišćenju razorenoga grada i kutinska profesionalna vatrogasna postrojba. Znamo Ogranak MH u Petrinji snažan je za nove pisane teme i interpretacije s notnog crtovlja. Uz onu „Oj petrinjske uske staze“ upravo suprotno – širok mu put u novo desetljeće trećeg tisućljeća.