U hramu pomoraca
Gaete. Bellinijeve Madone. Zaboravljena bratstva kamenarovih sinova. Pozelenjeli otisci zlatnih kolajni. Emajlirani kraški pejzaži. Opijela. Barokni oltari od kararska kamena. U zanosu nepoznata kipara zatečene figure anđela. Samozatajni koloriti slikara Kljakovića. Obrisi uljanih slika na stropu sv. Eustahija. Hram pomoraca. Dobrota. Neprocjenjiva Krv Krista, pozlaćene pokaznice (zemlja namočena krvlju, komadići stupa, i trnje…). Ruinama samoće skrivene brodske ure. Dijamantni pijesak u ustima tišine. Primorske tapiserije. Čipke izvezenih komižola, u škrinjama od orahovine. Ćute. U paučini pokorene…
Nigdi ga na svitu nima
Liti, u sparnim sutonima, zrcale se kristali stare Dalmacije. Kalete, granitne kupole bezbrojnih carkava, uski portuni, dikoji neoklesani natpis, alegorijski znakovi i naivni portreti neznanih ljudi. Opjevan. Obljubljen. Obiseren. Ovjenčan. Okršten. Perast. Junak. Zanatlija. Trubadur. Mornar. Nestvarni raj pospalih anđela, snenih čarolija i perivoja mirisa kala… glicinija. Ustreptali plamen. Kavalir. Prorok… Nigdi ga na svitu nima. Osmjehuje se ka dite, zaneseni barokni pitur, zaljubljena primorkinja. Nad njime, na obgrljeloj hridi, vjekovima bdi lipo lice škrpjelske Bogorodice. Satkan od svilenih bilina kamena, kula sv. Križa, nepredvidivih uzdaha mora, opire se… gusarima iz Berberije, dizdarima… gvozdenom dahu kadena na galijama… sjeti u njima…