Kraljica

Ponad isklesanih sivkastih stijena, prosute mjesečine zamrlih vjekova.

Srebrnasti sjaj gorskih potoka. Nad kamenim zdanjima suri orlovi. Zavjetne crkve.

Odjek bakrenih zvona. Mjedena raspela. Sveci u freskama. Reljefni anđeli.

Straža. Graditelji mauzoleja nadgrobnih mramora.

Na pazarima vika pripostog puka iz obližnjih stratišta. Mijeh kovača.

Bosnonoga siročad. Sjedobradi slijepci. Isposnici sv. Franje. Stare kočije. Osedlani konji.

Samozatajni huk sova. Studene vode iz dubokih zdenaca smaragdnih kanjona.

U zatamnjenim odajama: drvene škrinje, blagim pokretima vezilja izvezene starinske haljine.

Ogrlice. Grozdolike naušnice. Prstenje s poludragim kamenjem. Češalj.

Ostarjeli sjaj zlata na drvoreznim rubovima zrcala.

Vreteno. Svežnjevi liturgijskih knjiga. Starom kožom uvezeni pohabani molitvenici, psalmi i

medaljoni s likom Uskrsla Krista.

Sablasne noći. Kuršumi krvi. Uvele paprati, mahovine.

Najezde gordih konjanika. Vojskovođa. Oteta djeca. Seljana i kraljeva.

Grohotni časi. U plaču, tuzi. Na svilenim rupcima, kristalne suze u osami boli.

Utisnute k’o gordi pečatnjak. Povoštani grb iščezla kraljevstva.

Crni veo. U tišini položen posvećeni plašt. Habit. Kruna.

Neutješna majka. Sjetna kraljica. U zavjetima svetih nedjelja moli,

stoljećima…

Dražen Zetić