Vjetre. Zastani. Utihni. Stišaj se na trenutak. Od siline tvojega gnjeva ne čujem niti plača, tek rođene djece.
Vjetre, što su rekli, kad si polazio? Tko su ti neprijatelji?
Silinom oceana raznosiš sve pred sobom. Razasipaš svaki dječji osmjeh, miris lipe pod nečijim prozorom. I tu si
sličan čovjeku.
Opominjem te snagom svojega pera, vjetre, ne čini to više. Zar su ti plač tek rođene djece i miris lipe pod nečijim
prozorom – doista neprijatelji.
Nego, silinom oceana raznesi u čovjeku svaku žudnju za vlašću, osvajanjem i ratom.
Hvala ti vjetre,
pjesnik
