Prejeftino smo uzajmili svoju sreću, predali je u zalog k’o neku kaparu za osrednji šljivik na nekoj jesenima natopljenoj pustari. Iščezli bez traga. Poput kakvih zahrđalih ploča brojeva s kuća, bezimenih vojnika s prve linije blatnih rovova, izbrisani smo jednim potezom nečijega ishlapjela penkala. Mahnitim brisanjem spužvom razmrvljene krede s zelenih školskih ploča. Pokradeni kao krvavi švicarski franci s hrapavih šaka goršačkih ausländera, deutsch marki u nezgrapno smotanim hulahopkama za nedjeljna prošćenja i sajmove.
Dražen Zetić, Partikule
