U tišini neba
… večeri u kiši.
Plače li to nebo…
nagriženo slutnjama… rđavim,.. ljudskim slutnjama.
Umiru li to zvonari…
kao mirisi oleandra ispred crkve sv. Antuna.
Crvene kamelije u tišini stolivskih bogomolja.
Zora bez djece.
Kapelice u sjeni mrtvih.
Je li to Mjesec sam iznad mora…
brodice bez ribara.
Ućutala sela… pijevci… procesije Maloj Gospi.
Je li vrijeme –
da se mre…
Al’… kako da mrem,
kad u meni –
još sjećanja svetaca žive…