Pustinja – u svakodnevnom životu može značiti poziv u samoću, nužnost za pripremu u važnom trenutku života s pozivom na djelovanje ili strah od otuđenosti, zaborava, mjesto užasa, boli, predokus pakla koja želi čovjeka zarobiti ne dopuštajući mu da služi Bogu, računajući sa ljudskom slabošću.
O nama ovisi kako je doživimo! Koje plodove pustinje usadimo u svoje srce. Izazov je to za svakog čovjeka s nadom u pobjedu dobra, jer je Isus pobijedio i otjerao sotonu, đavla i tako nama pokazao put iz pustinje u svakodnevni život.
Dragi čitatelji! Zakoračili smo i ove godine u korizmeno vrijeme, vrijeme promišljanja o samima sebi, o bližnjima, našim odnosima. Korizma je vrijeme koje propituje i naš odnos prema molitvi, osobnoj ili zajedničkoj, vrijeme koje nam daje milost za spasenje kako kaže antifona “sad je vrijeme milosno, sad je vrijeme spasa“; vrijeme u kojem činimo pokoru ili se vježbamo u krjepostima dobrote, poniznosti, pravednosti potaknuti iz srca vjerom, nadom i ljubavlju za dobro.
Dragi prijatelji! Isusov boravak u pustinji u vremenu od 40 dana simbolički obilježava proces iščekivanja kao što čitamo u Knjizi Postanka gdje Noa 40 dana i 40 noći zatvoren u korablji iščekuje prestanak kiše i prestanak potopa nakon kojeg dolazi spas. Često puta imamo i mi u svome životu različita iščekivanja, ali i kušnje u kojima moramo izdržati. Snagu pronalazimo u molitvi i predanju Gospodinu koji je sve kušnje izdržao, pobijedio i nama pokazao put kojim moramo proći, put ljubavi u trpljenju koji jedini vrijedi za vječnost. Bez boli, patnje, žrtve nema ni istinske radosti, zadovoljstva.
Dragi čitatelji! Korizmeni četrdesetni hod svakog od nas, prožet je osobnim, intimnim susretom s Gospodinom u pobožnostima na koje smo pozvani da bismo bili bliže njemu po tim sredstvima spasenja. U tom hodu morao bi svatko od nas na svoj način, u svom poslu i zvanju moliti za milost i snagu, izdržljivost barem nekoliko trenutaka na dan. Svatko od nas ima drugačiji životni put, stoga i drugačije molbe u svakodnevnim trpljenjima, žrtvama i muci što život donosi. Gledajući i susrećući starije osobe u našim domovima, ustanovama za palijativnu skrb – pustinja – vrijeme samoće za njih je više od 40 dana. Njima trpljenje i kušnje koje nose u svojim srcima jesu nerazumijevanje od strane obitelji i odbacivanje njih samih kao „tereta“. Nose strahovite boli koje ne govore, ali se vide, iščitavaju na njihovim licima, grimasama, praznom pogledu koji jedva čeka susret s Gospodinom lice u lice.
Mi kao vjernici dužni smo im ulijevati nadu, pokazati radost i u patnji i u boli na obazriv način upućujući na Krista koji želi stanovati u radosnu srcu njih i nas kako bi dočekali starost u bratskoj blizini i sklopljenim rukama s molitvom na usnama dok tjelesne snage odlaze u nepovrat. Duh jak ostaje uvijek u molitelja, radosnog vjernika. Riječi ohrabrenja tada zvuče radosnije – „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje“! navjestiteljski, obećavajuće.
Stoga, dragi čitatelji molimo se za blagost u susretima, strpljivost, poniznost da po iskustvu iz korizmenog hoda dočekamo Uskrsnu radost u zajedništvu nadvladajući sve poteškoće koje nam svakodnevno dolaze sa svih strana kao u pravoj pustinji koja je prostrana bez hlada, vode, kamena iza kojeg se možemo sakriti od grabežljivaca; na kojoj stojimo kao janjad među zvijerima. Ali, ne bojmo se! Pastir naš, Isus Krist vjerno bdi nad svakim od nas. Čeka naš povratak pogleda uprtog u horizont našeg obraćenja. Poziva nas da se vratimo s pogrešnih puteva, iz sjene smrti u život, da činimo dobro, intenzivnije, redovitije molimo, postimo, vršimo djela milosrđa, odgovorimo na Njegov poziv koji smo čuli na početku milosnog vremena – „obratite se i vjerujte Evanđelju!”
Dragi prijatelji! Molimo Boga da nas nauči gladovati za Isusom Kristom kruhom živim i pravim, kako bismo živjeli od svake riječi što izlazi iz Božjih usta kako stoji zapisano u misalu popričesne molitve, jer se ispunilo vrijeme i približilo Kraljevstvo Božje! Stoga odluči se, i u ovo sveto, milosno korizmeno vrijeme moli, vjeruj, živi pravedno i čini DOBRO svaki dan! Amen
Vlč. Stjepan