Ova nam knjiga želi oduzeti sigurnost u naše zemaljske rajeve: konačno izmaknuti tlo pod našim nogama da možemo umrijeti s barem nešto malo više otvorenim ustima, s dušom koja žeđa Boga.
No prije toga, dok nam je Raj još ‘na vratima’, upravo stoga što je već u nama i još nije, jer valja rasti u Duhu, pa i putem običnih svagdanjih događaja, valja naučiti neke važne, a tobože obične stvari, primjerice od pomodnog pozdravljanja znati prelaziti prema metafizici pozdrava.
Učiti se susretanju tako da u susretima postignemo stanje u kojem jedan ne navaljuje na drugoga, nego ga prihvaća onakva kakav jest, ne izobličavajući ga. Biti svjestan da nam je svaki čovjek proročište koje govori. Kukavelj nam, zaista, može govoriti snažnije nego Pitija, samo ga treba čuti. Svađalica, koliko god bio dosadan, može vidjeti dalje nego Sibila. Pa i jednostavno time što nam kaže “Dobar dan!”.
(tekst s korica knjige)