Ferdo Šišić (1869.-1940.) zauzima bitno mjesto kako u hrvatskoj historiografiji tako iu hrvatskoj humanistici. Knjigu Priručnik izvora hrvatske historije priredio je i objavio 1914. godine. Unatoč na javi da će u daljnja tri sveska zahvatiti i povijest nakon 1107, godine, Šišić je objavio samo prvi svezak Priručnika. Prvenstveno je namjera knjige bila da bude pomagalo u nastavi i studiju povijesti Obuhvaćen je izbor izvora od narodnih vladara do 1102./1107.go-dine

Knjiga predstavlja dokument koji svjedoči o pristupu i metodi povjesničara na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, te prema tome pruža dragocjeni uvid u način na koji se pristupalo povijesnim izvorima, kako ih se nastojalo obraditi, po kojim kriterijima i kojoj razini znanstvenosti.

Osim toga, autor donosi ekstenzivni historijat pristupa izvorima te vlastitog shvaćanja historiografije, što je, zbog važnosti samog Ferde Šišića za hrvatsku humanistiku i činjenice da je ovo njegov najcjelovitiji doprinos na području teorije povijesne znanosti, od izuzetne važnosti. Priručnik izvora hrvatske historije Ferde Šišića namijenjen je prvenstveno onima koji se bave srednjovjekovnom poviješću, odnosno teorijom i metodologijom povijesne znanosti te historiografijom. No, zbog čuvenosti autora i samog djela, trebalo bi pobuditi i širi interes publike i svih zainteresiranih za stanje razvoja onodobne hrvatske historiografije i medievistike, ukupnu povijest hrvatske historiografije, kao i za ulogu i mjesto Šišića u njoj.