Hoću li i ja u raj?
Htio bih, a’ sve se bojim,
jer tamo će biti slava i sjaj,
a ja na niskom stojim.
Već ako imaš gdjekoji kutić
i to je mnogo za me,
stisnut ću tamo se ko suhi prutić,
usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene,
bez buke bi to bilo,
Gospode, ne zaboravi mene
ako to ti je milo.
Ako ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
pusti da bar na vratima kuće,
čekam kod tvojeg znanca.
Da ga zamolim da za me moli,
ako se ni to ne da,
ja ću svejedno čekati doli
već poradi reda.
Pa kad uđu kojima je dato
i mjesta biti neće,
nebo je malo, al ništa zato,
Srce je tvoje Bože veće!
(fra Bonaventura Ćuk)