fra Zvonko Benković: Pitao sam se od jutros gdje si?
Pitao sam se od jutros gdje si?
Isuse, tražio sam te posvuda,
ali te ne bijaše.
Trebao si mi.
Nekako mi je jutros bilo posebno hladno,
iako vani i nije izgledalo tako.
Kao da se neka studen uvukla u srce.
Tražio sam te u susjedu
koji je jutros išao sa mnom na zornicu,
bio je sav radostan,
jer mu je to prva u posljednjih petnaestak godina.
Pokušavao sam razumjeti njegovu sreću,
ali nisam imao oduševljenja kao on.
Tražio sam te u adventskim pjesmama,
mnoštvu koje je pjevalo svim srcem,
jer jutros je crkva bila punija nego ovih jutara,
ali me ne dodirnuše ni korovi anđela.
Tražio sam te i u riječima,
ali ne čuh ništa,
kao da mi je netko začepio uši.
I onda si došao malen u Presvetoj hostiji
i ispunio si moju dušu žuđenim mirom, snagom i nadom
da će sve biti dobro,
da je vrijeme došašća vrijeme čišćenja i odbacivanja svega suvišnog,
da ima još vremena do Božića,
da se i ja mogu još spremiti za tvoj dolazak,
da je dug naš zajednički put do tvoga ponovnog dolaska.