Biram DOBRO
Teško je iz tople sobe gledati kako vani pada kiša i ne moći učiniti puno za ljude koji su jučer izgubili svoje domove. Nažalost u situacijama ovakvih katastrofa pojedinac shvati koliko je malen i beznačajan. Takve situacije su ono za što trebamo učinkovitu i organiziranu državu, vojsku, hitne službe, i sl., jer samo snažna i organizirana država može učinkovito reagirati na katastrofu ovih razmjera. Solidarnost i napori pojedinaca su vrijedni svake pohvale, no bez učinkovite koordinacije države to uglavnom završi u jednom velikom kaosu.
Nažalost tisućugodišnju tradiciju gledanja na državu kao na tuđina i okupatora kojeg smijemo i trebamo varati, krasti i podrivati, je jako teško iskorijeniti. Do 1918. za sve nam je bio kriv Beč, a od 1918. do 1990. Beograd. Od 1990 mnogi misle da je za sve kriv Zagreb, ili HDZ, SDP, Udba, ili tko već ne. No nisu krivi neki drugi. Krivi smo mi.
Dio krivice za to što država nije učinkovitija u pomaganju onima u nevolji je svatko od nas koji surfa na Facebooku ili ode na plac za vrijeme radnog vremena, svaki student koji uči samo da položi ispit, a ne da stekne znanje, svaki profesor koji zadnjih 20 godina drži ista predavanja i samo se pretvara da je znanstvenik, svaki onaj koji svojim položajem prikriva neznanje, svatko tko zaposli rođaka, ili prijatelja, a ne najboljeg kandidata, ne plati porez, itd., itd. Svoju krivnju svi mi opravdamo time što neki drugi dvaput farbaju tunele, ili grade najskuplje žičare na svijetu, no nisu naše „nepodobštine“ posljedice njihovih, nego je takvo ponašanje vlasti odraz ljudi koji ih biraju i toleriraju takvo ponašanje.
Jedino što donekle tješi je da su i potres i pandemija mogli biti puno gori. Nadam se da ćemo i svi mi kao društvo i svatko od nas kao pojedinac iz ovoga izvući neke pouke i pokušati mijenjati svijet počevši od sebe samih, jer će biti i gorih potresa i gorih pandemija, a o našem ponašanju danas ovisi koliko ćemo biti spremni kada nas zadese…
