Hrvati i Crnogorci
Najveću etničku distancu građani Srbije imaju prema Hrvatima. I nije to neka paušalna ocjena već rezultati dobiveni tijekom istraživanja koje je provela agencija Faktorplus. Jeste da je od tog istraživanja proteklo više od godinu dana, ali je malo za vjerovati da bi rezultati danas bili drugačiji. S tim što bi se možda na vrhu ove liste mogli naći (gle čuda) i Crnogorci, koji su preko noći postali nacionalna zajednica nepoželjna čak i da liječi narod ove zemlje (ma koje nacije on bio)
Najveću etničku distancu građani Srbije imaju prema Hrvatima. I nije to neka paušalna ocjena već rezultati dobiveni tijekom istraživanja koje je provela agencija Faktorplus. Jeste da je od tog istraživanja proteklo više od godinu dana, ali je malo za vjerovati da bi rezultati danas bili drugačiji. S tim što bi se možda na vrhu ove liste mogli naći (gle čuda) i Crnogorci, koji su preko noći postali nacionalna zajednica nepoželjna čak i da liječi narod ove zemlje (ma koje nacije on bio). A upravo je to, malo drugačijim riječima, rekao prvi čovijek srbijanskog zdravstva Zlatibor Lončar. Da ne parafraziram citirat ću: »U Crnoj Gori nema niti jednog direktora ili bilo što da se izjašnjava kao Srbin, a ovdje na mnogim vodećim mjestima imamo te Crnogorce, koji još nisu ni srpski naučili«. Nastavlja ministar i dalje, i na upit novinara (u čijoj je emisiji gostovao) ima li Crnogoraca u zdravstvenom sustavu (ne trepnuvši) odgovora: »Gledam da ih nema«. Kako ovo drugačije tumačiti nego kao vid diskriminacije i to iz usta nekoga tko bi pacijente trebao tretirati isto, bez obzira na njihovu vjeru, naciju ili imovno stanje, pa valjda na isti takav način i one koji te iste pacijente i liječe. Ili ne? Ako je suditi po rečenom, onda je odgovor jasan.
Da je takva izjava u najmanju ruku sporna i problematična, ili da ne okolišam šovinistička, upozorila je povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, koja je rekla (ono što je jasno i većini običnih građana) da su stavovi ministra Lončara u suprotnosti s principima ravnopravnosti građana i da takve izjave štete ugledu države.
Po meni nakon svega sporno je što se sve, barem za vlast, završilo iznuđenom (od Vučića) isprikom ministra Lončara.
Naravno da je svima jasno da je ovo izrečeno u funkciji dnevno-političkih dešavanja na relaciji Srbija – Crna Gora. Pa zato i opravdano pitanje tko je sljedeći? Tko će zbog svoje nacionalne pripadnosti ili jezika kojim govori za mjesec, dva ili godinu-dvije biti nepoželjan u zadravstvu, policiji, sudstvu?
Hoće li kada, hipotetički, zahlade odnosi na relaciji Vučić – (Pásztor) – Orbán svi oni koji srpski govore s mađarskin naglaskom biti nepoželjni liječnici, policajci? Hoće li ime i prezime biti zapreka da bi se netko uposlio u obrazovnom sustavu, bez obzira na znanje i stručnost?
Ili će ovo biti samo jedna neugodna epizoda koju će vlast pokušati što prije uvući pod tepih i koju građani (uz to i birači) trebaju zaboraviti čim čuju vijesti o svekolikim uspjesima na svim poljima?
Autor: Z. V.
Izvor: hrvatskarijec.rs