Jure Zečević: Umjetnost kao ekumenizam Mirjane Nikolić

Odsjaj Božje slave – ikone kršćanskih svetaca – ciklus radova u kolažu autorice

Our Lady of Mount Carmel - Collage, 48cmx36cm, 2016, by Mirjana Nikolić.
0

 

Poštovani, zamoljen sam od strane organizatora da na ovom otvaranju međunarodne ekumenske izložbe ikona kršćanskih svetaca i blaženika Istoka i Zapada, u tehnici kolaža, pod tematskim nazivom Odsjaj Božje slave, predstavim opus mlade autorice Mirjane Nikolić.

U prigodnom, ukusno oblikovanom i reprezentativnom Katalogu tiskanom upravo za ovu izložbu u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, može se naći i kraći Mirjanin životopis, iz kojega je vidljivo da se rodila u Pančevu, da ima 29 godina i da je dosad izlagala na osamnaest samostalnih i pet zajedničkih izložbi, u Sjedinjenim Američkim Državama, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, te da je na ovoj izložbi predstavljeno čak šezdeset njezinih novijih radova.

Želim naglasiti da sam se molbi organizatora ove izložbe odazvao s velikim zadovoljstvom. Naime, iz moje perspektive, perspektive pročelnika katedre ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, rekao bih, ovaj put manje akademskim a više pučkim rječnikom: kada ne bi bilo Mirjane i njezinog opusa, ekumenski teolozi, zajedno s crkvenim velikodostojnicima, trebali bi nju i njeno stvaralaštvo žurno „izmisliti“, točnije rečeno: smisliti.

Time želim reći, da ekumenizam, po mom mišljenju, ne smije ostati samo na razini više ili manje uspješnog ili neuspješnog susretanja i dijaloga crkvenih velikodostojnika i teologa. Ekumenizmu nisu dovoljna samo manifestativno-protokolarna i teološko-znanstvena razina, on ne smije biti samo izvanjska ceremonija i teorijska kategorija. Da bi bio ljudima bliži, da bi bio pozitivnije percipiran i učinkovitiji, ekumenizam treba obuhvaćati što širi spektar, treba zahvaćati sve ono što uistinu zahvaća ljude u svoj njihovoj višeslojnosti. To onda uključuje također potrebu većeg otvaranja i umjetničkoj dimenziji u ekumenskom prostoru, sa svim onim osjećajnim i intuitivnim što umjetnost pobuđuje i što može motivirati čovjeka na određeni angažman, u ovom slučaju na raspoloživost za ekumensko svjedočenje i djelovanje. Narav mnoge braće ljudi, a možda i svih nas, katkada je takva da će svetu poruku spasenja po Bogu, koju nosi Kristova jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva, Istoka i Zapada, lakše i cjelovitije iskusiti intuitivno, posredstvom likovno-vizualne, glazbeno-audijalne ili neke druge umjetnosti, nego li samo kroz protokolarne susrete predstavnika crkvenih vlasti ili kroz teorijska znanstvena izlaganja doktrinarnih traktata učenih teologa, premda su i te razine, dakako, potrebne i neizostavne.

Tematski sakralni opus Mirjane Nikolić dokazuje da umjetnost može biti ekumenizam. On ekumenizmu daje konkretnost, čini ekumenizam vidljivijim, omogućuje mu da bude cjelovitiji, svestraniji i obuhvatniji, dariva mu emocionalnu snagu da oslovi čovjeka, da ga posredstvom kolažnih ikona svetaca kao nositelja Božje stvarnosti u svijetu oslobodi od tragične ravnodušnosti prema vlastitome Stvoritelju, koja, čini mi se, poput epidemije zahvaća suvremena društva.

U Svetom pismu, u Djelima apostolskim, čitamo da su apostoli, nakon što su se napunili Duhom Svetim, počeli govoriti drugim jezicima i da su ih razumjeli ljudi iz različitih naroda: „Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja“ (Dj 2, 4-11). Nešto slično se događa i nama s našom Mirjanom. Ona je rođena u srpskoj pravoslavnoj obitelji, ali je i ona, možda i sama toga nesvjesna, napunjena Duha Svetoga, počela govoriti i drugim jezicima. Jezik njezinih kolažnih ikona, kao i jezik apostola, razumiju naime svi ljudi dobre volje, u svim pucima i narodima. To je jezik kojeg razumiju i suvremeni „Parti“ i „Međani“: i Srbi i Hrvati, i Francuzi i Nijemci, i Talijani i Španjolci, i Englezi i Amerkanci… Razumiju ga i pravoslavni, i katolici i protestanti. Njezine ikone nadilaze granice, no one nisu sinkretističke, nisu nekonfesionalne niti nadkonfesionalne u smislu negiranja potrebe konfesionalnih identiteta, one su transkonfesionalne, to jest prožimaju i obuhvaćaju konfesionalne identitete, one su svjedočenje ekumenizma kao pravovjernog i pravoslavnog katoličkog (sveopćeg) jedinstva i zajedništva u pomirenoj i komplementarnoj konfesionalno-tradicijskoj različitosti, štoviše one su već sada realizirani predokus jedinstva Crkve Kristove.

Jezik njenih ikona je ekumenski jezik, katolički jezik, dakle sveopći jezik, saborni jezik, jezik vasione – „vaseljene“, univerzalni jezik svete umjetnosti koji srce razumije jer je jezik dobre namjere, jer je jezik ljubavi prema čovjeku i prema Bogu, jer je jezik Kristovog i kršćaninovog Boga koji je Ljubav. Mirjanin opus možda i ne trebamo gledati prvenstveno kao njezinu osobnu i svjesnu veličinu i zaslugu. Njezin talent je prvenstveno Božji dar kojeg je primila. Ona sama nije osoba od puno riječi i opširnih tumačenja značenja vlastitoga opusa, ali nju se može prepoznati kao „instrument“ Božjeg djelovanja. Njezina veličina i zasluga, koliko je ima, jest u tome što se otvorila primljenom Božjem daru ovakvog likovnog stvaranja i omogućila mu da se razvije u njoj do razine na kojoj – u suvremenom, u mnogočemu i mnogogdje „razboženom“ svijetu – može postati jedan od učinkovitih oblika navještaja radosne vijesti (evanđelja) o Kraljevstvu Božjemu.

Kao što su drevni mozaici u hramovima prvog ali i drugog kršćanskog tisućljeća načinjeni od velikog broja kamenčića različitih boja, tako su i Mirjanine ikone u kolažu satkane od velikog broja izrezanih komadića papira u svim bojama. No ni taj papir nije tek obični papir koji se u inačicama više pojedinačnih boja nabavlja u trgovinama. Elementi kolaža Mirjaninih ikona izrezani su isključivo iz visokokvalitetnog čvrstog i trajnog fotografskog papira fotografija kozmosa visokih rezolucija što su ih snimile američka Nacionalna zrakoplovna i svemirska uprava (NASA) i Europska svemirska agencija (ESA). Kozmička prostranstva sa svojim zvijezdama i sazviježđima, svojim suncima i galaksijama ne samo da nude kompletnu višebojnost potrebnu za stvaranje nijansi kolažnih ikona, nego kao stvorenje Božje omogućuju i dodatno osmišljenje ikone, dodatnu sadržajnost poruke koju može posredovati i sam način nastajanja Mirjaninih ikona.

Sićušni elementi njenih ikona u kolažu predstavljaju i svjedoče naime već u samom početku ne tamu besmislenosti, nego smislenu stvarnost stvorenja Božjega. Kao što Božjim stvaranjem u tami nastaje svjetlost, nastaju izvorišta, procesi i ušća, nastaju kauzalno-konkluzivna, uzročno-posljedična i logikom prožeta zbivanja po nedvojbeno uočljivim zakonitostima i načelima ponašanja materije, energije, prostora i vremena, uslijed kojih svemir poprima aktualna obilježja i svojstva, tako i Mirjanini kolaži ne nastaju iz neosmišljenih tmina nepostojanja, koje može dokidati jedino božanska svemoć Stvoriteljeva, nego iz svjetla onoga što postaje i opstaje po Njemu, zahvaljujući Njemu, svjetla stvorenoga, svjetla stvorenja koje doduše zasad „uzdiše i muči se u porođajnim bolima“ (usp. Rim 8, 22), ali koje je opremljeno inicijalnom zakonitošću, harmonijom, skladom, i predokusom budućeg punog spasenja: „U početku (…) tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.“ (Post 1, 1-3).

Mirjanine marljive, vješte i osjećajne ruke, slijedeći misaono-duhovnu ideju prvo razlažu, dakle, galaktički apersonalni (neosobni) sklad svemirske materije, da bi ga u suvremenoj ikoni nanovo „uskrsnule“, obnovile, u personalnom (uosobljenom) obličju materijalno-oduhovljenih svetaca: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša“ (Post 2, 7). Njeni sveci su sveci cijele ekumene, svega nastanjenog svijeta i oni su ti čija je materijska tjelesnost („prah zemaljski“) preobražena u žive duše, u oduhovljena tijela, te su kao takvi bogonosci i bogonavjestitelji – odsjaj Božje slave.

Mirjanine ikone su svjetlosne, vedre. Čak i one koje prikazuju mučenike. Njene ikone su pune pozitivnog dinamizma i životnosti, zrače radošću, optimizmom, vjerom u spašenu budućnost, nadom izbavljenja i ljubavlju kako prema Stvoritelju tako i prema motritelju. Ako pred ove ikone dođeš opterećen, zabrinut i namršten, lice će ti se razvedriti. Upiješ li iz njih dovoljno svjetlosnog sadržaja i životnosti i sam ćeš postati „odsjaj Božje slave“. Zato ovaj ikonopisni, sustavno-hagiološki, ekumenski koncept u opusu Mirjane Nikolić nipošto nije samo likovno-umjetnički izričaj, nego je istovremeno i duhovno-vjernički doživljaj. On je, ne samo na našim prostorima nego i u svijetu, još uvijek rijedak, pa i originalan, način ekumensko-teološkog i vjerničkog navještaja. On je svojevrsni oblik nove evangelizacije primjeren suvremenom čovjeku.

Dopustite mi da na kraju kao karmelićanin izrazim i svoju radost što je Mirjana u svoju zbirku ikona bogonosnih svetaca, prepoznavši njihovu svetost, uvrstila i svece iz moje karmelske obitelji: crkvene naučitelje sv. Tereziju Avilsku, sv. Ivana od Križa i sv. „Malu Tereziju“, a načinila je i ikone Gospe Karmelske i sv. Edith Stein, suzaštitnice Europe.

Draga Mirjana, čestitam Ti na ovoj dosad najobuhvatnijoj i najkompletnijoj izložbi, i zahvaljujem Ti najiskrenije što moje iskustvo, a vjerujem i iskustvo brojnih drugih ljudi, obogaćuješ svojim ikonama – odsjajima Božje slave.
Vrijeme ove izložbe svjesno se poklapa i s vremenom svjetske Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Molitva za jedinstvo ne mora biti samo verbalna, ona se može uobličiti i načinima likovnog izražavanja. U tom kontekstu osobito mi je drago što je otvaranje ove izložbe znakovito okupilo kršćane iz sva tri velika pravca u kršćanstvu: katolike, pravoslavne i protestante. Uz prisutnost nas katoličkih domaćina izložbe, radosno i zahvalno ukazujem i na prisutnost dr. sc. Dragana Radića, docenta na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, iz Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, te na prisutnost gosp. Branimira Bučanovića, tajnika Sinode Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj, kao i na prisutnost vjernika iz njihovih i drugih kršćanskih zajednica.
Poštovani, želim da nam svima susret s ikonama Mirjaninih svetica i svetaca bude i duhovni doživljaj koji će nas potaknuti da se i u ovostranosti i u onostranosti što tješnje privijamo uz svetačko, uz sveto, uz Božje. Hvala vam na pažnji.

U Zagrebu, 12. siječnja 2016.

Izvor: karmel.hr

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.