Isus Krist – vrtlar novoga svijeta

U vremenu priprave za Uskrs, koja u mnogim dijelovima svijeta, tako i kod nas, protječe bez sudjelovanja vjernika na liturgijskim slavljima, korisno je svoje oči usmjeriti na ono što slijedi na kraju Korizme

0

U vremenu priprave za Uskrs, koja u mnogim dijelovima svijeta, tako i kod nas, protječe bez sudjelovanja vjernika na liturgijskim slavljima, korisno je svoje oči usmjeriti na ono što slijedi na kraju Korizme. 

U kršćanskoj likovnoj umjetnosti postoji niz slika koje se izravno povezuju s nekim evanđeoskim događajem. Tako su u povijesti umjetnosti postojali slikari koji su izradili barem jedno djelo na kojemu su Isusa prikazivali kao vrtlara. Ovaj naizgled neobični pothvat također je utemeljen na slici iz evanđelja. Radi se o događajima nakon Isusova uskrsnuća kako ih opisuje evanđelist Ivan.

Naime, na uskrsno jutro, još za mraka, Marija Magdalena posjetila je Isusov grob i vidjela da je otvoren. Tada je otrčala po učenike Petra i Ivana, koji su otrčavši na grob vidjeli isti prizor, pa su se vratili doma (usp. Iv 20,1-10). Potom slijedi ovaj odlomak – Iv 20,11-18:

– A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: „Ženo, što plačeš?“ Odgovori im: „Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.“ Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: „Ženo, što plačeš? Koga tražiš?“ Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.“ Kaže joj Isus: „Marijo!“ Ona se okrene te će mu hebrejski: „Rabbuni!“ – što znači: „Učitelju!“ Kaže joj Isus: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.“

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.“ (…)

Čitatelj zapaža kako u neobičnoj i neočekivanoj atmosferi, uz nazočnost anđela, sva uplakana, Marija Magdalena nije mogla prepoznati živoga i uskrsloga Krista. Pa tko bi to mogao očekivati? Nakon boli i žalosti koju je doživjela prethodnih dana Isusove muke i smrti, a uz to više nema njegova tijela u grobu, zar bi itko mogao drukčije reagirati? Njegovo izranjeno tijelo sahranila je s drugim učenicima prije dva dana, a sad joj se obraća neki čovjek bez ogrebotine na licu?

U to vrijeme židovski sveti dan u tjednu bila je subota. Kako kaže Ivan evanđelist, ovo se dogodilo ujutro rano, prvoga dana u tjednu. Bio je to radni dan. Nakon dana čekanja, kad se nije išlo na grob, Marija Magdalena požurila je na Isusov grob i ostala zatečena. Stoga, sva zbunjena, pomišlja da je Isus koji joj se obraća zapravo neki vrtlar. Evanđeoski odlomak koji prethodi ovoj sceni govori kako je na mjestu gdje je Isus bio raspet bio i vrt, a u vrtu nov grob (usp. Iv 19,41). Bilo je razumno očekivati da se netko za taj vrt i brine i zalijeva biljke. Posebno prvoga radnog dana u tjednu, rano ujutro, prije žege dana.

Umjetnici koji su slikali ovaj prizor često su Isusu u ruke stavljali neki vrtlarski alat, primjerice lopatu, a na glavu neki šešir. Kad bez razumijevanja gledamo takve slike učini nam se pomalo čudnim i očekivali bismo ozbiljnoga, slavnoga, uskrsloga Gospodina. Umjetnici doduše prikazuju rane od čavala na rukama i nogama, ali osim toga i rane na probodenom boku koju prekriva odjeća nema vidljivih tragova bičevanja i udaranja. Ponekad se na zemlji iza Isusa nazire voće i povrće.

S obzirom na rečeno, Marija Magdalena zapravo je izrekla jednu proročku riječ. Kad bolje razmislimo, Isus Krist nakon svoga uskrsnuća postao je pravi vrtlar. Evanđelist Ivan često donosi usporedbu s Knjigom Postanka, tako i ovdje. Vraća nas u rajski vrt, u prvi Eden. Marija Magdalena za njega slikovito predstavlja Evu. Ali ova nova Eva ne susreće zmiju zavodnika, nego susreće svoga Spasitelja; ne razgovara s lašcem, nego sa živom, utjelovljenom Istinom; ne vidi više uništitelja života, nego onoga koji od početka udiše svemu duh postojanja.

Možda je Isus u tom trenutku imao ruke prljave od zemlje – baš kao pravi stvoritelj, vrtlar koji brine za svako svoje stvorenje. I rane na njegovim rukama mogle su u očima Marije Magdalene biti od rada oko biljaka… Uskrsli Krist ne lebdi nad zemljom, optočen svjetlosnim zrakama, nema anđela da ga nose na svojim krilima, nije izdvojen iz svijeta. Sasvim je običan, čak izgleda poput sluge. Poniznoga Sluge Patnika.

I odmah nakon ovoga intimnog susreta između Isusa i apostolice Marije Magdalene, opisanoga u Ivana, razglašava se radosna vijest. Najprije učenicima, a onda svim narodima. I nama danas. Krist nam je obećao i svoje je obećanje izvršio: Isus je živ – uistinu je uskrsnuo!

 

Izvor: Svjetlo riječi

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.