Velikan koji još uvijek čeka dostojno mjesto na vrhu hrvatskoga Panteona

Na zagrebačkoj Šalati nalazi se jedna mala uličica. Dugačka je nekih 150 m i u obliku slova ‘L’ kao da se skriva iza jedne ljekarne i dućana. Jedina posebnost vezana za nju jest nesrazmjernost njene reprezentativnosti sa značajem osobe čije ime ta ulica nosi – velikana hrvatske povijesti, dr. Milana pl. Šufflaya. Rijetko je koja osoba zasjala nad našim krajem tolikim intenzitetom kao meteorit, a istom brzinom i nestala s javne scene. Ako bi htjeli jednom riječju opisati ovog čovjeka, dovoljno je reći da je bio – genij! Genij koji je postao plijenom nemilosrdnog zaborava i žrtvom specifične hrvatske ravnodušnosti prema svojim istinskim velikanima duha.

Dr. Milan pl. Šufflay je rođen u Lepoglavi kao izdanak staroga hrvatskoga plemstva 9. studenoga 1879. godine. Doktor povijesti postao je u svojoj 22. godini života, a sveučilišni profesor u 29. godini. Albanolog i mediavelist, političar na liniji starčevićanstva, poliglot koji je govorio 12 jezika, hrvatski Erazmo Roterdamski s objavljenih preko 3000 radova. Za pretpostaviti je da ih je i puno više, jer je poznato da je dr. Šufflay potpisao tek oko 40 posto svojih radova. Većinu znanstvenih radova pisao je izvorno na njemačkom, mađarskom i latinskom jeziku, a potom ih je prevodio na hrvatski. Njegov književni dar osobito se ističe u esejima koji su istovremeno i znanstveni i literarni i publicistički. Autor je prvog hrvatskog znanstveno-fantastičnog romana Na Pacifiku 2255..

U svojim povijesnim radovima ulazi i u sferu filozofije povijesti. Svojim dubinskim uvidom u povijesnu faktologiju prepoznaje i skrivene razloge istih događaja. Tako su njegovi radovi od prije 100 godina metodološki moderni i danas, dok kroz multidisciplinarni pristup iznosi činjenice u domeni filozofije i kulture, zemljopisa, antropologije, književnosti i sociologije.

Broj napisanih znanstvenih radova je gotovo nevjerojatan, no iza sebe nije ostavio nikakve autobiografske podatke. Ipak, to ne znači da se ne bi mogao rekonstruirati njegov privatni život, navike i društvo u kojem se kretao i to iz razloga što je bio pod konstantnom prismotrom Karađorđevićeve policije, a koja nam je ostavila podeblji dosje o svome praćeniku.

Bez obzira na opće priznatu međunarodnu reputaciju znanstvenika europskog formata, ustrojstvom Države SHS 1918. morao je napustiti mjesto sveučilišnog profesora u Zagrebu. Pozvan je u Budimpeštu 1928. kada je imenovan redovitim profesorom i šefom katedre kao jedan od najeminentnijih europskih medijavelista, no jugoslavenska vlada mu nije htjela izdati putovnicu. Razlog je taj što je Šufflay kao međunarodno priznati znanstvenik svojim prvorazrednim esejima vršio snažni utjecaj i na hrvatsko i na europsko javno mnijenje, a zbog toga su ga velikosrpski ideolozi smatrali ultimativnom prijetnjom. Ulagali su enormnu energiju u njegovo praćenje, a nakon njegove smrti u zatiranju njegovog imena i značaja. Istom su kasnije tako postupili i komunisti. Strah jugoslavenskih, odnosno velikosrpskih ideologa javlja se pred Šufflayevom jasnom artikulacijom hrvatske državotvorne ideje, koji je budućnost Hrvatske vidio je u svojevrsnoj budućoj slijednici Austro-Ugarske, odnosno u intenziviranju odnosa u strukturi srednje Europe.

Možemo slobodno reći da su današnja hrvatska suverenistička misao i njene zadaće istkane u neiscrpnom kreativnom bogatstvu misli i emocija dr. Milana pl. Šufflaya. Mogu li njegove prosudbe biti aktualne i u današnjim okolnostima? Ne sumnjamo da mogu i moraju! Njegov dubinski uvid u povijesne uvjetovanosti ovoga dijela Europe mogu nam pomoći u našem pozicioniranju prema paneuropeizmu, iliti ‘euronstvu’. To znači da Hrvatska napokon treba biti svjesna svoga identiteta. Bez istoga Hrvatska je na putu da se istopi u loncu paneuropeizma i svih slabosti kojima je ta inicijativa podložna.

Ne ostaje li do danas aktualna njegova rečenica: Kao što ne može biti individualnog jastva bez pamćenja, tako nema ni narodne svijesti bez kolektivnog pamćenja, bez nacionalne povijesti. Zato tzv. historicizam ili pozivanje na narodnu povijest nije nikakav snobizam ili igrarija pojedinih učenjaka, već kategorički imperativ narodnog „mitstva“, tj. narodne svijesti. Historik koji odvija film prošlosti svoga naroda neophodno je potreban organ narodnom organizmu. On otkriva bitne njegove značajke i daje putokaz za sigurno opredjeljenje i u najtežim časovima. Latentne sile svog naroda on može pretvoriti u žive sile, a žive pojačati. Snažna poruka današnjim prosječnim i ispodprosječnim hrvatskim političarima, koji bi željeli budućnost bez povijesti dok kao papige ponavljaju mantru – zaboravimo prošlost i okrenimo se budućnosti.

Konačno, po nalogu kralja Aleksandra Karađorđevića, režimska organizacija Mlada Jugoslavija je uz privolu policije organizirala atentat. Trojica mladića pričekali su Šufflaya 18. veljače 1931. godine oko 20 sati, na pragu kuće u Dalmatinskoj ulici br. 4a i razbili mu lubanju željeznom motkom. Šufflay je preminuo drugi dan, 19. veljače 1931., od posljedica zadobivenih ozljeda glave. kako je vlast i organizirala ubojstvo, učinila je sve što je mogla kako se o Šufflayevoj smrti ne bi ništa doznalo. Stoga je svim novinama zabranjeno javno objavljivanje vremena sprovoda Milana Šufflaya.

Na današnji dan, 22. veljače, prije 87 godina, u sjeni mirogojskih arkada, uz grob Stjepana Radića, sahranjeno je i tijelo dr. Milana pl. Šufflaya.

U travnju 1931. Njemačka liga za ljudska prava u Berlinu uputila je Međunarodnoj ligi za ljudska prava u Parizu Memorandum u kojem se, povodom ubojstva Milana Šufflaya podiže optužba protiv apsolutističke vladavine kralja Srbije kao i protiv užasa i strahota, što ih ta vlada nad hrvatskim narodom počinja. Taj Memorandum između ostalih potpisali su i Albert Einstein i Heinrich Mann. Vijest je prenio i The New York Times. Ipak, prošli su mjeseci, godine i desetljeća, a državna represija u gotovo Orwelovskom scenariju uspješno je odradila svoju zadaću. No, brisanju Šufflayevog spomena najviše je doprinijela hrvatska praktična ravnodušnost.

Ovaj kratki opis završio bih riječima gospodina Darka Sagraka:

Prvooptuženi u prvom “veleizdajničkom” postupku Kraljevine SHS, žrtva atentata naručenog od Karađorđevićeva dvora, međunarodno priznati znanstvenik par exellance, veliki hrvatski erudit, aristokrat duha i plemić po podrijetlu – prof. dr. Milan pl. Šufflay i suviše je zadužio današnju Hrvatsku, a da bi njegov “come back” na hrvatsku kulturološku i znanstvenu scenu mogao biti prepušten mogućnostima i dobroj volji nekolicine entuzijasta. Šufflay je dovoljno zadužio svoju Domovinu, jer njoj na oltar stavio je svjesno i svoj život i može punim pravom zahtijevati da mu ona vrati svoj dug bar s minimumom poštovanja i sjećanja na njegovo veliko i nezaobilazno djelo u hrvatskoj kulturnoj baštini.