Robert TONSATI: akademik Radoslav Tomić

Boka je izgubila još jednog iskrenog ljubitelja i poznavatelja, znanstvenika prve klase, koji ju je ljubio nesebično i bez ikakvog koristoljublja

Autor: Dražen Zetić
0

Danas je preminuo akademik Radoslav Tomić. Za njega ne bih rekao da je bio “jedan od najvećih”, već najveći poznavatelj sakralne i svjetovne umjetničke baštine Kotorske biskupije i Boke Kotorske. Iako se prvenstveno bavio proučavanjem Dalmacije, Boka mu je bila velika ljubav i nadahnuće i njoj je posvetio brojna znanstvena djela. Neću nikada zaboraviti s koliko je entuzijazma, oduševljenja i emocije govorio na promociji Butorčevih djela u palači Milesi prošle godine u Splitu, da bi, nakon što se tema promijenila, promijenio način govora u akademski suzdržaniji, premda i dalje raskošan izražaj.

Poznavao je i umjetnike i naručitelje, i bokeljske obitelji i rodoslovlja. Volio je naše svece. Shvaćao je ishodišta, ali i veze i niti koje su se isprepletale između Boke i ostatka svijeta, razumio je tkanje koje je Boku oblikovalo u kulturnom i duhovnom smislu. Metodično i sveobuhvatno je proučavao izvore, ne samo literaturu, čitao je stare pisce i suvremene autore. Da je, kojim slučajem, njegov doprinos bio samo monumentalna izložba i katalog Zagovori sv. Tripunu u Klovićevim dvorima, imali bi smo razloga biti mu neizmjerno zahvalni, ali on je učinio puno više. Boku je volio, i ta ljubav se očituje u znanstvenom akumenu i metodičkom, plodnom i raznovrsnom djelu. Znao je sve crkve i njihove sakristije, palace i zvonike. Rado je svoje znanje dijelio s kolegama i trudio se upoznati ih s bogatstvom koje je ovdje osuđeno na ravnodušnu površnost. Pristupačan u komunikaciji, ugodan sugovornik i slušatelj. Gospodin po ponašanju. Vješt govornik bez trunke umišljenosti i ispraznosti. Zadnji nastup u Boki, unatoč slabom zdravlju bilo mu je maestralno predavanje o Zmajevićima na znanstvenom skupu u Kotoru. Zadnji nastup o Boki izvan Boke trebao je biti zimus u Dubrovniku, na promociji Butorčevih djela, ali nažalost, zbog prometne nesreće nije uspio doći. Bio je svjestan svoje bolesti, i činjenice da su mu dani odbrojani, ali ni ta spoznaja ni mukotrpne terapije, nisu ga odvraćali da o Boki govori kad je to bilo moguće.

Okupio je stručnjake za izradu monografije o sv. Eustahiju, ali nažalost, nije dočekao da se ta ideja ostvari.

Boka je izgubila još jednog iskrenog ljubitelja i poznavatelja, znanstvenika prve klase, koji ju je ljubio nesebično i bez ikakvog koristoljublja.

U raj poveli ga anđeli!

 

Text preuzet sa fb profila don Robert Tonsati.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.