Hrvoje Pejaković: Prerano preminuli pjesnik

Prerano preminuli pjesnik, kritičar, esejist, antologičar i urednik Hrvoje Pejaković (Zagreb, 1960 – 1996) ostavio je iza sebe relevantan književno-kritičarski opus koji Matica hrvatska u ovoj prigodi predstavlja u izboru.

Možda i ponajbolji poznavatelj suvremene hrvatske književne produkcije, Pejaković se u poeziji javio još kao osamnaestogodišnjak u dubrovačkome omladinskome listu “Laus”. Shvaćajući poeziju kao životni dar i osobnu avanturu kojoj se cilj ispunjava u činjenici da se naše najprisnije riječi ponekad uspijevaju potvrditi i u tuđoj svijesti, Pejaković je pjesnik odmjerenog, ekonomičnog i diskretnog stiha suzdržanih emocija, a opet gotovo intimno povjerljiv, premda se i u takvim stihovima – u kojima sadržajno prevladavaju intima & privata – uvijek kreće na rubu komunikacije, na sigurnome putu u apstrakciju.

Hrvoje Pejaković nije pripadao niti jednoj posebnoj naraštajnoj pjesničko-kritičarskoj grupaciji, premda je u svojim kritikama redovito pratio recentnu književnu produkciju, ali isto tako i onu razlogovaca i krugovaša. Pejakovićeve književne i likovne kritike pripadaju vrhuncima suvremenoga hrvatskoga kritičarskog izričaja temeljenog, kako na osobnom čitanju, tako i na onome posredničkome, na približavanju i otvaranju neke književnosti iskustvu Drugoga. Što meni znači neka knjiga, na koji način ona proširuje naše iskustvo, što nam ona doista govori i zašto nam je uopće potrebna, temeljna su pitanja koja si Pejaković postavlja u kritici.

U kratkom vremenskom intervalu, tijekom osamdestih i devedesetih godina prošloga stoljeća Pejaković je ostvario homogen i prepoznatljiv književno-kritičarski, urednički i antologičarski opus. Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Na raskršću, Dubrovnik 1978; Zabranjeni grad, Zagreb 1987. (prevedeno na francuski i objavljeno nakon autorove smrti pod naslovom Ville interdite, Paris, 2001); Sjeverni ugao, Zagreb 1992. Objavio je i grafičko-poetske mape Dru-gačije, jednostavno (s Hamom Čavrkom), Zagreb 1984, Nevjerica, nesanica / Glaublosigkeit, Schlaflosigkeit (s Draženom Trogrlićem), Zagreb 1991. i Razdjelnica / Scheidepunkt (sa Zlatanom Vrkljanom).

Eseje i kritike objavio je u knjigama Prostor pisanja, Zagreb 1988. i Prostor čitanja, Dubrovnik 1991.

Suurednik je antologije hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja, Zagreb, 1992. Od te godine uređuje sa Zvonimirom Mrkonjićem i Andrianom Škunca biblioteku Kairos. Postumno mu je objavljena iznimno značajna Antologija suvremene hrvatske poezije, Zagreb, 1997. Za tisak je priredio knjigu izabranih radova Antuna Šoljana Molitva na šetalištu, Zagreb 1995. Potpisnik je teksta monografije o poznatome hrvatskom slikaru Ivanu Šariću, Grafičke gnome Ivana Šarića, Zagreb 1993. Nadalje, autor je brojnih predgovora i pogovora knjigama hrvatskih književnika i likovnih umjetnika.

Izvor: matica.hr