Isus Krist utjelovljena Božja Riječ, ¸Emanuel, Jaganjac Božji, Mesija, prorok, pastir, spasitelj i otkupitelj, utemeljitelj Kršćanstva, Isus iz Nazareta, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, Druga Božanska Osoba, Učitelj, sve su to imena za čovjeka koji se rodio prije dvije tisuće godina u Betlehemu. Živio je skromnim životom. Bio je poslušan svojim zemaljskim roditeljima Josipu i Mariji.Nakon što ga je Ivan, sin Elizabete krstio na rijeci Jordan, Isus vidi otvoreno nebo i Duha Božjega gdje silazi u obliku goluba na nj’, i eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U Njemu mi sva milina!” Nakon toga Isus odlazi u pustinju, 40 dana posti. Tri puta kušan od sotone!
Sve se to zbiva prije Isusovog javnog djelovanja. Zatim okuplja svoje učenike, ribare ljudi! Bili su to Šimun zvani Petar, njegov brat Andrija, Jakov Zebedejev i brat mu Ivan, Filip, Bartolomej, Toma, Matej, Jakov Alfejev, Juda Tadej, Šimun Kanaanac i Juda Iskariotski.
Isus za vrijeme svog javnog djelovanja radi čuda koja su opisana u Novome zavjetu. Isusova čuda mogu se svrstati u četiri grupe, ozdravljenje bolesnih, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, istjerivanje đavla i oživljavanje mrtvih.
Prvo Isusovo čudo bilo je u Kani Galilejskoj kada pretvara vino u vodu. Iako je mogao sve bolesne ozdraviti jednom jedinom riječju, On ide od jednog do drugog bolesnika, polaže ruke, izgovara riječi. Gluhi čuju, hromi hodaju, nijemi govore, mrtvi oživljuju. Budući da je Isus tvrdio da to radi u ime Boga Oca, te kako je ozdravljao i u subotu, to je zasmetalo neke Židove, te su Ga odlučili osuditi i naravno ubiti.
Sve je to bio dio Božjega plana, jer je Isus bio uhićen, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro, zatim pokopan i na kraju treći dan Uskrsnuo od mrtvih kako bi se preko Njega spasile grešne duše, grešni ljudi. Jako važan detalj za sve ljude na zemlji. Isus nudi alternativu. Isus nudi lijek: preko mene se možete spasiti, doći u raj i živjeti životom bez muke, boli, patnje, sa anđelima slaviti i hvaliti Boga.
Sve što trebamo učiniti pisano je u Bibliji. Ona je naša oporuka koju nam je Bog ostavio da bi znali što nam pripada. Jako je važno čitati Bibliju svaki dan. Budući da je to živa Božja riječ, lijek za dušu i tijelo, naputak za život, Bibliju valja čitati i proučavati zdušno. Dakle, ne samo čitati, nego pustiti Božju riječ da nas prožme, pročitati i razmišljati što nam to Bog govori, što nam je to ostavio u nasljedstvo.
Evanđelja, Pavlove poslanice te Djela apostolska, kršćanski su izvori iz Biblije kao dokaz za postojanje i istinitost Isusa Krista! Isusa koji je živio u ono vrijeme, te koji živi i djeluje i dan danas. U Evanđelju po Mateju Isus govori svojim učenicima i apostolima: “Liječite bolesne, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Besplatno ste primili, besplatno i dajte”.
Koliko ima danas ozdravljenja, o koliko ih samo ima. Zar nam treba većih dokaza za postojanje našega Spasitelja? Unatoč svemu nekim ljudima nikad dosta! Budući da ne vjeruju u Bibliju, jer kako kažu, pisali su je ljudi koji su i sami grešni. No, Onaj koji ih je nadahnjivao je nepogrešiv. Smatraju da su to sve same izmišljotine koje su nastale nakon što je Isus postojao.
Povijesni izvori o Isusu
Postoje znanstveni dokazi da su Pavlove poslanice, nastale u prvoj polovici prvoga stoljeća, a netom zatim nastaju i Evanđelja i Djela apostolska! Istina je da se do nastajanja Poslanica Isusov život prenosio usmenom predajom. Usmena predaja u ono vrijeme bila je događaj zajednice. Prenosili su je pojedinci, a ako bi pogriješili, cijela bi ih zajednica ispravila. Na taj način predaja se mogla prenositi generacijama, i istina biti potpuno sačuvana.
Mladim rabinima je često bilo zabranjivano komentirati pasuse spisa dok ih nisu zapamtili u cijelosti. U Isusovo vrijeme je bilo sasvim normalno da rabini nauče cijelu Toru napamet. Tora se naime sastoji od pet knjiga, a to su: Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski Zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon.
Osim u Evanđeljima, Djelima apostolskim i Pavlovim poslanicama, Isus Krist spominje se još u židovskim i rimskim izvorima. Židovski izvori su Talmud, te povjesničar Josip Flavije. Rimski izvori su Kornelije Tacit, Gaj Svetonije, Plinije Mlađi, Celzo. Talmud (usmeni nauk) zbirka je rabinskih tumačenja Tore kroz povijest. Prema Talmudu Isus je živio, naučavao, činio čudesa i bio razapet. U Talmudu se navodi kako je Isus imao sljedbenike koji su kasnije naučavali o njemu i napisali evanđelja.
Josip Flavije živio je od 37-100 godine. On je poznati židovski povjesničar koji u svom djelu “Židovske starine” spominje Isusa kao mudrog čovjeka, koji je privukao velik broj Židova i Grka. Dalje navodi kako su ga Židovi osudili na smrt na križu, a On se treći dan nakon smrti ukazao svojim učenicima.
Rimski povjesničar Kornelije Tacit, živio je od 55-117 godine. U svojem djelu “Anali” spominje kako je Poncije Pilat, za vrijeme vladavine cara Tiberija naredio da se ubije Isus Krist. Spominje i cara Nerona koji je na kršćane svalio krivnju za veliki požar u Rimu. Navodi da su kršćani dobili svoje ime po Kristu te da su ih progonili i okrutno mučili.
Plinije mlađi, rimski povjesničar, živio od 61-114 godine. On je bio narodni tribun, pretor, carski legat, konzul. Njegovo najpoznatije djelo su “Pisma”. U Pismu caru Trajanu obraća se caru s pitanjem što da učini sa kršćanima, da ih pusti ili progoni, jer ne zna puno o njima, a jedina krivnja im je u tome da se okupljaju pred zoru i slave Krista kao Boga.
Gaj Svetonije, bio je rimski povjesničar koji je živio od 65-135 godine, tajnik careva Hadrijana i Trajana. U njegovom najpoznatijem djelu „Dvanaest rimskih careva“ spominje cara Nerona koji je progonio kršćane, te cara Klaudija koji je istjerao sve kršćane iz Rima.
Celzo, rimski filozof iz 2. stoljeća, u svom djelu “Istinski Nauk” izruguje se Isusu, i smatra kršćanstvo pogubnim praznovjerjem, opasnim za rimsko mnogoboštvo. Postoje i apokrifi, pobožni spisi koji nisu uvršteni u bibliju, nastali su u 2-3 stoljeću nakon Krista. Neki od apokrifa su: Život Adama i Eve, Mojsijevo otkrivenje, Tomino evanđelje, Petrovo evanđelje, Bartolomejevo evanđelje, Evanđelje po Filipu, Knjiga proroka Henoka.
Iz svega navedenoga vidljivo je da je povijesni Isus postojao. Isus je tu sa nama i danas svaki put kada smo na misi, odnosno Euharistiji koju je ustanovio na posljednjoj večeri. Kruh i vino pretvaraju se u Krv i Tijelo Kristovo, daju se za ljude što simbolizira Kristovu žrtvu. Euharistija je najsavršenija molitva.
Bog nam je dao slobodnu volju i svatko od nas može vjerovati što želi i što hoće. Moramo biti svjesni posljedica svojeg vjerovanja i djelovanja. Život ili smrt, blagoslov ili prokletstvo, pakao ili raj, sami biramo. Svima onima koji još uvijek vjeruju da je svemir i sve u njemu, pa tako i život takav kakav jest nastao od Velikog Praska poručio bih isto što i Stephen Hawking da je to moguće kao i gomili majmuna koji lupaju po pisaćim strojevima proizvesti slučajnošću jedan od Shakespeareovih soneta, dakle nemoguće.
Božji blagoslov!
Semper Deus!
Foto: By Cornelis de Baellieur – hampel-auctions.com, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4489560
