Max je bio zabavni labrador retriver koji je uživao u vožnji automobilom i dočekivanju klijenata u uredu svog vlasnika. Ali oko 16. godine iznenada je počeo doživljavati nezgode u kući te je počeo imati probleme sa spavanjem. Postao je razdražljiv i činilo se da ne razumije riječi i naredbe koje je odavno poznavao.
Max je pokazivao simptome poremećaja zvanog sindrom kognitivne disfunkcije, koji može utjecati na mačke i pse kako stare. Kod pasa izgleda vrlo slično Alzheimerovoj bolesti, koja uzrokuje gubitak pamćenja i demenciju kod ljudi, obično kako stare.
Ponekad genetske ili razvojne promjene utječu na to kako je mozak izgrađen, što može dovesti do mentalnih poteškoća ili razlika u učenju. U drugim slučajevima, životinje mogu biti izložene zastrašujućim ili stresnim situacijama koje mogu uzrokovati probleme mentalnog zdravlja.
Downov sindrom je uobičajeno genetsko stanje koje može usporiti učenje i razmišljanje kod ljudi. Većina životinja ne može imati Downov sindrom, jer su njihovi geni organizirani u kromosome drugačije nego ljudski geni. Međutim, naši najbliži rođaci, uključujući čimpanze i orangutane, imaju sličnu organizaciju gena. Stanja koja su vrlo slična Downovom sindromu primijećena su kod ovih vrsta.
Životinje koje su rođene zdrave također mogu razviti probleme mentalnog zdravlja kao odgovor na uvjete oko njih.
Na primjer, baš kao što vojnici mogu razviti posttraumatski stresni poremećaj nakon što su doživjeli situaciju opasnu po život, radni vojni i policijski psi mogu razviti slično stanje. Psi sa psećim PTSP-om mogu se držati svojih vlasnika, plašiti se svakodnevne buke ili se često ponašati panično ili uplašeno.
Veterinari mogu propisati lijekove protiv tjeskobe kako bi pomogli ovim psima da ostanu mirni tijekom strašnih događaja, poput vatrometa ili grmljavine. Vlasnici također mogu koristiti bihevioralne tretmane kako bi nagradili pse jer ostaju mirni i opušteni oko stvari koje izgledaju zastrašujuće.
Još jedan čest uzrok psihičkih problema kod životinja je svakodnevni stres. Životinje koje se drže u zatočeništvu u zoološkim vrtovima, na farmama ili u istraživačkim laboratorijima mogu doživjeti stres od izvora kao što su prometna buka, neugodne temperature ili nemogućnost sudjelovanja u određenim prirodnim ponašanjima.
Životinje imaju mnoga prepoznatljiva ponašanja: pingvini plivaju, pavijani se druže, a kokoši se kupaju u prašini. Kada se životinje tako ne mogu ponašati, doživljavaju stres i psihičke probleme. Kako se to ne bi dogodilo, čuvari zooloških vrtova i njegovatelji životinja osiguravaju obogaćivanje okoliša – predmete, strukture i aktivnosti koje stimuliraju um životinja te im pomažu da se ne dosađuju.
Ponekad je lako vidjeti kada su životinje pod stresom ili tjeskobne. Mogu se gibati naprijed-natrag, provoditi dane skrivajući se ili biti neobično agresivni. Česte bolesti ili gubitak težine također mogu biti znak lošeg mentalnog zdravlja. I kod životinja se može mjeriti razina kortikosteroida kako bi se utvrdilo je li životinja pod prevelikim stresom.
Čak i kućni ljubimci u domovima punim ljubavi mogu imati problema s mentalnim zdravljem. Neki se psi bore s anksioznošću odvajanja – ekstremnim strahom da će ih vlasnik ostaviti same. Nedostatak mentalne ili tjelesne aktivnosti također može proizvesti simptome tjeskobe.
Ljudi mogu koristiti znanost kako bi razumjeli mnoga stanja koja utječu na mentalno zdravlje životinja i pronašli tretmane koji će im pomoći. Važno je pokazati suosjećanje i brigu i za ljude i za životinje koji imaju mentalne probleme. (theconversation.com)