Od 2015. Neformalna znanstvena mreža Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) nastoji biti glas znanosti koji se odnosi na liječenje i skrb poremećaja uzimanja droga, kako bi informirao ključne rasprave na Komisiji o opojnim drogama (CND), tijelu Ujedinjenih naroda (UN) koje donosi politike s glavnom odgovornošću za pitanje kontrole droga. Posljednjih godina, javnozdravstvena dimenzija svjetskog problema droga, uključujući prevenciju i liječenje poremećaja uzimanja droga, postala je istaknuta u političkim raspravama unutar sustava UN-a.
Poremećaji uzimanja droga mogu imati razorne posljedice za pogođene pojedince, njihove obitelji i zajednice. One su vezane uz izgubljenu produktivnost, sigurnosne izazove, kriminal i brojne negativne zdravstvene i socijalne posljedice. Zbrinjavanje i liječenje osoba s poremećajem uzimanja droga uzima veliki danak javnozdravstvenoj mreži državama članicama UN-a. Dostupnost učinkovitih tretmana za ove poremećaje vrlo je ograničena i daleko je od postizanja univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom postavljenoj u Ciljevima održivog razvoja 2030.
Ova se situacija dodatno pogoršava zbog česte istodobne pojavnosti poremećaja uzimanja droga i drugih psihičkih poremećaja (dualni poremećaji), fenomena povezanog s povećanjem broja hitnih prijema i psihijatrijskih hospitalizacija, većim rizikom od ponovnog uzimanja droga i većom vjerojatnošću preranih smrti, uključujući i one zbog samoubojstava. Individualni, socijalni i javnozdravstveni utjecaj dualnih poremećaja vrlo je velik te je potreban multidisciplinarni i sveobuhvatni odgovor na potrebe osoba s tim poremećajem. Nažalost, postoje brojne praznine u globalnom sustavu koji je loše pripremljen za suočavanje s tim izazovom.
Nedostatak pozornosti djelomično je uvjetovan nedostatkom edukacije kliničara o dijagnosticiranju i liječenju dualnih poremećaja, kao i strukturnom diferencijacijom i nedostatkom koordinacije u mnogim zemljama između programa za liječenje poremećaja uzimanja droga i onih za liječenje psihičkih poremećaja. Ostali čimbenici koji doprinose uključuju “dijagnostičko zasjenjenje”, pri čemu se oboljelima od poremećaja uzimanja droga i komorbidnog psihičkog poremećaja morbiditet često pripisuje prvom poremećaju, potencijalno zanemarujući doprinos psihičkog (i tjelesnog) stanja. Takvo zanemarivanje djelomično je posljedica implicitne pristranosti i diskriminacije prema poremećajima uzimanja droga i slabijeg poznavanja pružatelja usluge sa stanjem koje mu je pripisano.
Sljedeći faktor koji pridonosi jest “sindrom pogrešnih vrata”, koji označava poteškoće ne samo u liječenju, već i u dijagnosticiranju poremećaja uzimanja droga među službama za mentalno i tjelesno zdravlje i obrnuto. Nadalje, osobe s dualnim poremećajima često su isključene iz studija o učinkovitosti terapijskih intervencija, što koči razvoj preporuka utemeljenih na dokazima za liječenje tih pacijenata.
Gore istaknuti primjeri samo su neki od mnogih sistemskih izazova koje je Neformalna znanstvena mreža razmatrala tijekom nedavnih rasprava kako bi izradila smjernice utemeljene na dokazima za nacionalne zdravstvene sustave zainteresirane za razvoj koordiniranih višestrukih sistemskih intervencija kako bi se odgovorilo na nezadovoljene potrebe ljudi pogođenih dualnim poremećajima.
Sljedeće preporuke odražavaju jednoglasni konsenzus koji je članstvo Mreže postiglo tijekom tih rasprava:
• Dualni poremećaji moraju se rješavati kao sastavni dio univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom.
• Donositelji politika trebali bi osmisliti strategije za rješavanje čestih biopsihosocijalnih čimbenika udruženih s razvojem dualnih poremećaja.
• Visoka prevalencija dualnih poremećaja i njima pridržan invaliditet zahtijeva aktivnu intervenciju donositelja politika na sistemskoj razini i aktivno zagovaranje zdravstvenih radnika.
• Pružatelji usluga trebaju biti educirani za zbrinjavanje dualnih poremećaja, a za tu svrhu treba osigurati dostatna financijska sredstva.
• Sustavni probir na druge psihičke poremećaje putem validiranih instrumenata od strane educiranih pružatelja zdravstvenih usluga neophodna je komponenta adekvatne skrbi za osobe s poremećajem uzimanja droga.
• Potrebno je osigurati dostupnost i pristupačnost adekvatnom liječenju, bez obzira na točku ulaska u sustav skrbi, u skladu s načelom “nema pogrešnih vrata”.
• Znanje o spolnim i rodnim razlikama te destigmatizirajući pristup potrebni su za učinkovito zbrinjavanje dualnih poremećaja.
• Potrebne su dobno specifične intervencije tijekom cijelog životnog vijeka, osobito za maloljetnike i starije osobe.
• Znanstveno utemeljene preventivne intervencije koje se bave čestim rizičnim čimbenicima, poput ranih životnih nedaća, trebaju biti dostupne djeci koja žive s roditeljima i/ili skrbnicima s dualnim poremećajima.
• U skladu s lokalnim potrebama, također, treba obratiti pozornost na ostalu rizičnu i ranjivu populaciju.
• Pristup službama za dualne poremećaje treba osigurati u kaznenopravnom sustavu, osobito u zatvorskim okruženjima, popravnim domovima za mlade (zatvorenog i otvorenog tipa).
• Treba poticati prikupljanje i analizu podataka radi praćenja veličine problema, kvalitete skrbi i ishoda politika i intervencija.
• Prioritetno je primjenjivati i proširiti uspješne i učinkovite intervencije, uzimajući u obzir kulturne i državne specifičnosti.
• Konačno, Neformalna znanstvena mreža potiče države članice UN-a da i dalje podupiru znanstvena istraživanja o novim i pojačanim intervencijama za učinkovitu prevenciju i liječenje psihijatrijskih komorbiditeta kod osoba s poremećajem uzimanja droga.
Izvornik: Volkow ND, Torrens M, Poznyak V, Sáenz E, Busse A, Kashino W, Krupchanka D, Kestel D, Campello G, Gerra G. Managing dual disorders: a statement by the Informal Scientific Network, UN Commission on Narcotic Drugs. World Psychiatry. 2020;19(3):396-397.