Ivan Kujundžić: Sabor Bokeljskih Hrvata i prijatelja Boke
NUŽNO JE SAZVATI SABOR BOKELJSKIH HRVATA. NEDOPUSTIVO I NEODGOVORNO PONAŠANJE HRVATSKE VANJSKE POLITIKE U PROTEKLIH TRIDESET GODINA TRAŽI NOVA RIJEŠENJA
NUŽNO JE SAZVATI SABOR BOKELJSKIH HRVATA.NEDOPUSTIVO I NEODGOVORNO PONAŠANJE HRVATSKE VANJSKE POLITIKE U PROTEKLIH TRIDESET GODINA TRAŽI NOVA RIJEŠENJA.
Godinama mi je dragi prijatelj, bokeljski Rade Perković, zorno predočavao Boku Kotorsku, njenu Ilijadu i Odiseju. Teatralno je pričao o tom slikopisnom i čudotvornom Zaljevu hrvatskih svetaca, o hrvatskoj povijesti i baštini kao i njenoj tragediji, iseljavanju Hrvata gotovo do mogućeg nestanka iz drage nam Boke. Ta sjećanja mi se upravo vraćaju s posebnim emocijama. Ovih se dana “dolje” odvija prava politička drama.
Nad Cetinjem se Čavoglave ko’ budnice ore. U Podgorici na četnički marš se zove!
Post izborna politička „zabrinutost“ jalova je retorička inačica utjehe granićevske limunada politike. Ta politika “ne bih se htjeli miješat” danas i ovog časa, može biti pogubna za Hrvate u Crnoj Gori, zbog sve većih prijetnji nasiljem, kao i mogućeg protjerivanja svih nacionalnih manjina pa tako i Hrvata iz Crne Gore, kao autohtonog naroda, posebno Boke Kotorske.
Ova politička nestabilnost u Crnoj Gori može imati kobne posljedice po hrvatski narod u Boki Kotorskoj. Ona je uzrokovana jednom lošom hrvatskom vanjskom politikom već dugi niz godina, a koja je dovela danas do gubitka predstavnika Hrvata u Parlamentu Crne Gore. Te posljedice rezultata parlamentarnih izbora u Crnoj Gori održanih, 31.08. ove godine, mogu prouzrokovati i novi smjer politike CG u narednom desetljeću, što može u bitnom izazvati veliku nestabilnost i nesigurnost na jugu Hrvatske ali i čitavom “regijunu”.
Ovih nam dana dopiru loše vijesti iz Kotora, Herceg Novog, Tivta, iz cijele Boke i Crne Gore, o tzv. “maršu za slobodu”, u organizaciji projugoslovenskih i pročetničkih stranaka u Crnoj Gori. Iz tog marša dopiru glasovi, prijetnje nacionalnim manjinama, pa i Hrvatima u Crnoj Gori.Te prijetnje su iz glavne balkanske kuhinje, iz Vučićeva tabora, te imaju jedan cilj, a to je ugroziti samostalnost Crne Gore. Na žalost naših ljudi, taj film već su gledali, posebno oni koji su ga i proživljavali tijekom 1990-tih i Domovinskog rata, pa sve do stvaranja samostalnosti Crne Gore. Ništa političko partikularno ne može biti iznad brige za naše sunarodnjake u Boki Kotorskoj i CG. Njima treba pomoći u traženju rješenja političkog jedinstva, kako se ovo više ne bi dogadilo. Sabor Hrvata Boke Kotorske je rješenje!
On mora okupiti svu pamet i povezati ju u novi projekt, koji će svojim znanjima i kompetencijama artikulirati sve ciljeve i interese Hrvata u CG, po uzoru na druge narode i države. Politički te kulturno i financijski poduprijeti potrebe Hrvata u Boki Kotorskoj i CG, s prvenstvenim ciljem očuvanja svog narodnog gena i svoje bogate kulture i baštine.
U tom pogledu Zajednica bokeljskih Hrvata može odigrati povijesnu ulogu u transformaciji Sabora Hrvata Boke Kotorske i CG.
Vladi RH mora napraviti snažniji iskorak sa svim diplomatskim snagama, osobito pred Europskim institucijama i zatražiti poduzimanje svih radnji, a poradi očuvanja mira u Crnoj Gori. Time i zaštite Hrvata u Boki Kotorskoj i čitavoj Crnoj Gori.
U ovim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori izvucimo pouke, jer kao Hrvati više nemamo predstavnika a niti parlamentarnu stranku, koja bi politički djelovala u interesu Hrvata.
Bokeljski Hrvati su autohtoni narod u Crnoj Gori. No, danas i naredne četiri godine, svoja prava neće moći ostvariti preko svog (ne)izborog predstavnika u parlamentu Crne Gore. Propuštena je jedna velika prilika i prigoda. Narodna mudrost kaže: “Prigoda bere jagode.” Shvatimo to. Inače nam ni Sv. Tripun neće pomoći.
Važno je spomenuti kako je dosadašnji zastupnik Adrijan Vuksanović, kao predsjednik donedavno jedine stranke HGI imao, gledano pojedinačno, najviše glasova. Međutim nedovoljno kako bi ostvario zakonom predviđenih 0,33 % glasova. Vuksanović je u dosadašnjem sazivu snažno zastupao interes Hrvata u Crnoj Gori. Upamćen je posebno po otvorenom suprotstavljanju pokušaja otimanja Bokeljske mornarice, pokušaja krađe tisućljetne tradicije Hrvata Boke Kotorske, te pokušaja kako bi se predstavila bez navođenja hrvatskog imena kao nositelja. Što su bokeljski Hrvati i Katolička crkva bez sadržaja, bratovštine koja svom zaštitniku Sv. Tripunu organizira proslavu i postavlja Kolo njemu u čast?! Za sve ovo se doista trebalo izboriti i politički tući u parlamentu.
Nasuptot ovoj propuštenoj prigodi, čitam zakašnjelu ispriku i žaljenje za izgubljenim hrvatskim mandatom u Skupštini Crne Gore, od dojučerašnje suradnice i predstavnice HGI u Vladi Crne Gore Marije Vučinović, koja je možda u najboljoj želji, napravila pogrešku osnivanjem nove stranke s hrvatskim predznakom, što je dodatno atomiziralo biračko tijelo i umanjilo naše šanse za dobivanjem mandata u Skupštini CG.
Nova stranka, ma koja bila s hrvatskim predznakom, polarizirati će hrvatske birače. Po lošem primjeru politike Ive Sanadera sa dva HDZ-a u BiH, nije se trebala ni u CG dogoditi. Jer upravo to nas je dovelo do ovog lošeg, neželjenog rezultata, a što ima veliku posljedicu. Politički glas Hrvata Crne Gore u Parlamentu se više neće čuti, ne barem četiri godine!
Iz ove situacije nas ne čupa niti jedan ovozemaljski bog. Jedino nam je spas u molitvi Bogu za zdravom pameću, u Zaljevu hrvatskih svetaca!
Gubitak predstavnika u Parlamentu Crne Gore, pokazuju do koje su mjere razjedinjenost, svađe i intrige u toj našoj maloj zajednici štetne i mogu imati loše posljedica za našu zajednicu ali i za samu državu Crnu Goru. Stoga smo svi, u prvom redu Hrvatski sabor i Vladu RH, pozvani na traženje uzroka i posljedica te iznaći rješenje pomoći Hrvatima Boke Kotorske i CG sa željom njihovog razvoja na proeuropskom putu Crne Gore.