Ovaj izniman sakralni predmet doista je plaštanica čiji je središnji dio s prikazom Isusa Krista u grobu naslikao hrvatski slikar Ivan Tišov. Rad je izveden tehnikom ulja na svili, što objašnjava specifičnu teksturu, sjaj i očuvanost anatomskih detalja.
Ključne značajke djela
-
- Autorstvo: Ivan Tišov (1870. – 1928.), istaknuti predstavnik hrvatske moderne i akademskog realizma. Bio je poznat po svojim velikim javnim i sakralnim narudžbama te bliskoj suradnji s Isom Kršnjavijem.
- Tehnika i materijal: Središnji lik slikan je uljem izravno na finoj svilenoj podlozi, dok je okolni tekstualni i dekorativni obrub bogato izvezen zlatovezom.
- Ikonografija: Prikazuje Kristovo tijelo u uspravnoj/poluuspravnoj grobnoj poziciji (Imago Pietatis / Čovjek boli), što je čest motiv na plaštanicama koje se koriste u pravoslavnoj liturgiji tijekom Velikog petka i Velike subote.
Sakralni opus Ivana Tišova predstavlja jedan od najvažnijih doprinosa religijskom slikarstvu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u Hrvatskoj. Kao štićenik Ise Kršnjavoga, predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, Tišov je dobivao brojne državne narudžbe, no posebnu i iznimno zanimljivu nišu čine njegovi radovi za grkokatoličke i pravoslavne crkve.
Razvoj “bizantskog stila” Ivana Tišova
Kako bi se adekvatno pripremio za oslikavanje istočnog sakralnog kruga, Tišov je 1895. godine pod pokroviteljstvom vlade otputovao na studijsko putovanje u Veneciju i Ravennu, a kasnije i u Veliko Trnovo u Bugarskoj. Tamo je proučavao stare bizantske mozaike i freske.
U svom radu spojio je:
-
- Elementi akademskog realizma i münchenske secesije.
- Značajke bizantskog slikarstva (zlatne pozadine, plošno oblikovane aureole i stroga frontalnost).
- Zapadni utjecaj u anatomiji, volumenu i sjenčanju likova, što je tadašnjim ikonama dalo potpuno novu, moderniju dimenziju.
Ključni projekti: Grkokatolički i pravoslavni ikonostasi
TIŠOVLJEV SAKRALNI ANGAMAN
|
+------------------------+------------------------+
| |
GRKOKATOLIČKA KATEDRALA PRAVOSLAVNE CRKVE
(Križevci) (Pačetin, Bolfan, Zagreb)
- Suradnja s Medovićem, Čikošem i Kovačevićem - Ikonostas crkve sv. Nikole
- Modernizacija tradicijskog ikonostasa - Dvorska kapela u Zagrebu
1. Grkokatolička katedrala Presvetog Trojstva u Križevcima
Ovo je remek-djelo historicističke obnove pod vodstvom arhitekta Hermanna Bolléa i biskupa Julija Drohobeczkoga.
-
- Zajednički rad: Tišov je na ovom monumentalnom ikonostasu radio rame uz rame s najvećim imenima hrvatske moderne – Celestinom Medovićem, Belom Čikoš-Sesijom i Ferdom Kovačevićem.
- Karakteristike: Likovi svetaca zadržavaju dostojanstvo istočne tradicije, ali su naslikani profinjenim akademskim stilom s iznimnim osjećajem za svjetlo i draperiju.
2. Ikonostas pravoslavne crkve sv. Nikole u Pačetinu
Izgrađen između 1909. i 1910. godine prema projektu Vinka Rauschera.
-
- Sve ikone na ovom ikonostasu naslikao je upravo Ivan Tišov.
- Ovaj projekt predstavlja vrhunac nastojanja hrvatske Zemaljske vlade da unese visoku umjetničku kvalitetu u pravoslavne sakralne prostore na tlu tadašnje Hrvatske.
3. Ikonostas u Bolfanu (izvorno iz Zagreba)
Tišov je oslikao i ikonostas za srpsku pravoslavnu kapelu Svetih Triju Jerarha koja se nalazila u sklopu zgrade kraljevske gimnazije na današnjem Rooseveltovom trgu u Zagrebu.
-
- Nakon uklanjanja kapele, taj je ikonostas premješten u crkvu Svete Petke u Bolfanu (blizu Ludbrega).
- Iako danas nije u potpunosti cjelovit, on je ključan dokaz kako su se zagrebački akademski slikari uspješno snalazili u strogo kanonskim crkvenim narudžbama.
1. Ikonografski simboli i natpisi na Tišovljevoj plaštanici
Plaštanica funkcionira kao liturgijski objekt par excellence, stoga svaki vizualni i tekstualni detalj na njoj ima strogo definiranu ulogu:
-
- Središnji prikaz (Imago Pietatis): Tišov ne prikazuje samo mrtvo tijelo, već “Čovjeka boli”. Krist stoji uspravno u grobu s prekriženim rukama, što je prikaz u kojem se spajaju patnja Velikog petka i iščekivanje Uskrsnuća. Anatomija tijela je izvedena s naglašenim realizmom, što je odmak od stroge i plošne bizantske tradicije.
- Monogrami: S lijeve i desne strane Kristove glave uočavaju se karakteristični grčki monogrami “IC XC” (Isus Krist).
- Zlatovez i natpis na rubu: Bogato izvezeni rub sadrži tekst na crkvenoslavenskom jeziku pisan ćirilicom. To je u pravilu liturgijski tropar Velikog petka: “Plemeniti Josip, skinuvši s drveta prečisto Tijelo Tvoje, obavi ga čistom plaštanicom…” (rus. Blagoobrazni Josif…). Zlatne niti na baršunu simboliziraju božansku svjetlost koja probija tminu groba.
2. Kako je Iso Kršnjavi birao umjetnike (Kulturna politika Zemaljske vlade)
Iso Kršnjavi je kao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu imao jasnu viziju: modernizirati hrvatsku umjetnost kroz velike državne projekte. Njegov sustav odabira umjetnika poput Tišova, Medovića i Čikoša temeljio se na strogim, ali vizionarskim principima:
STRATEGIJA ISE KRŠNJAVOGA
|
+------------------------+------------------------+
| |
STIPENDIJE I ŠKOLOVANJE ESTETSKI SINKRETIZAM
- Slanje talenata u Beč/München - Spajanje zapadne akademije
- Obavezna studijska putovanja s kanonom istočne crkve
-
- Stipendiranje i kontrola talenata: Kršnjavi je prepoznavao mlade autore još na zagrebačkoj Obrtnoj školi. Ivan Tišov je zahvaljujući njegovoj potpori dobio stipendije za Beč i München. Kršnjavi ih je pratio, slao im pisma i precizne upute o tome što i kako trebaju slikati.
- Inzistiranje na terenskom istraživanju: Kada je trebalo opremiti Grkokatoličku katedralu u Križevcima ili pravoslavne crkve (poput one u Pačetinu), Kršnjavi nije dopustio umjetnicima da slikaju “napamet”. Tišova je osobno poslao u Ravennu i Veneciju kako bi uživo proučavao rane kršćanske i bizantske mozaike.
- Nadilaženje vjerskih podjela kroz estetiku: Kršnjavi je smatrao da i pravoslavne i grkokatoličke crkve na tlu Hrvatske moraju dobiti vrhunsku umjetničku opremu. Kroz angažiranje Tišova, želio je unijeti sjaj zagrebačke akademske škole i secesije u tradicijske ikonostase, stvarajući jedinstveni kulturni sinkretizam.
Dok je Ivan Tišov bio majstor smirene, akademske linije i suptilne teksture (što se izvrsno vidi na Vašoj plaštanici od ulja na svili), ostali pripadnici Zagrebačke šarene škole unijeli su potpuno različite temperamente u sakralno slikarstvo.
Pod patronatom Ise Kršnjavoga, ova je grupa umjetnika stvorila jedinstven spoj secesije, simbolizma i realizma.
Usporedba stilova unutar Zagrebačke šarene škole
PRISTUP SAKRALNIM TEMAMA
|
+------------------------+------------------------+
| |
BELA ČIKOŠ SESIJA CELESTIN MEDOVIĆ
- Misticizam i dramatično svjetlo - Koloristički sjaj i ekspresija
- Fokus na psihologiju i patnju - Utjecaj Italije i plenerizma
1. Bela Čikoš Sesija: Misticizam i drama
Za razliku od Tišova koji teži harmoniji, Čikoš Sesija u sakralne teme unosi snažan simbolizam i misticizam.
-
- Stil: Njegovi prikazi svetaca često su dramatični, s tamnim pozadinama iz kojih izranja mistično, gotovo nadrealno svjetlo.
- Psihologizacija: Čikoš se fokusira na unutarnju borbu, patnju i duhovni zanos likova. Dok Tišovljev Krist na plaštanici djeluje spokojno i dostojanstveno u smrti, Čikoševi likovi često nose duboki psihološki nemir.
- U Križevcima: Na ikonostasu grkokatoličke katedrale, Čikoš je naslikao kompozicije poput Mojsija i Uskrsnuća, unoseći u njih secesijsku dinamiku i ekspresivne geste.
2. Celestin Mato Medović: Mediteranski kolorizam
Medović, koji je i sam jedno vrijeme bio franjevac, unio je u projekt potpuno drukčiji, južnjački temperament.
-
- Stil: Njegov stil karakterizira gust, bogat nanos boje (pastozni namaz) i izniman osjećaj za svjetlost (plenerizam).
- Kolorit: Dok Tišov koristi prigušenije, miješane tonove kako bi postigao mekoću na svili, Medović slika jarkim, čistim bojama. Njegove draperije i pozadine pršte od mediteranskog sunca i zlatnog sjaja.
- U Križevcima: Njegov doprinos katedrali (poput prikaza Navještenja) smatra se vrhuncem hrvatskog historicističkog slikarstva upravo zbog spoja monumentalnosti i živog kolorita koji privlači pogled na prvi osjećaj.
3. Ferdo Kovačević: Pejzažni realizam u pozadini
Kovačević je u ovoj grupi bio prvenstveno pejzažist, što se odrazilo i na njegov sakralni rad.
-
- Stil: Njegov pristup je najprirodniji i najmanje opterećen akademskim pravilima.
- U Križevcima: On je uglavnom bio zadužen za dekorativne elemente i minuciozne prikaze arhitekture i prirode u pozadinama ikona, čime je sakralnim scenama dao prepoznatljiv ugođaj domaćeg, hrvatskog krajolika.
Sinteza u Križevačkoj katedrali
Križevački ikonostas postao je jedinstveno mjesto u Europi gdje se na istom objektu mogu usporediti svi ovi stilovi:
-
- Tišov donosi akademsku preciznost, meke prijelaze i smirenost.
- Medović donosi eksploziju boja i svjetla.
- Čikoš unosi duboku secesijsku mistiku i sjene.
Iso Kršnjavi je namjerno podijelio radove na ovaj način kako bi pokazao da moderna hrvatska umjetnost može odgovoriti na najstrože zahtjeve sakralne tradicije, a da pritom zadrži autorski individualizam. Vaša plaštanica izravni je produkt tog zlatnog doba, kada se vrhunska akademska vještina stavljala u službu crkvene primijenjene umjetnosti.
Lokacija, očuvanje i muzejski status Tišovljeve plaštanice te njegovih sakralnih djela u Hrvatskoj predstavljaju specifičan spoj crkvene i muzejske baštine.
Ova se djela tretiraju s iznimnom pažnjom zbog osjetljivosti materijala i povijesnog značaja.
Status i očuvanost plaštanice s fotografije
-
- Trenutna lokacija: Vaša fotografija prikazuje plaštanicu izloženu u muzejskom ili galerijskom prostoru (vjerojatno u sklopu crkvenog muzeja, riznice ili prigodne retrospektive, poput izložbi organiziranih u Muzeju Đakovštine ili Spomen-muzeju biskupa Strossmayera u Đakovu).
- Stanje očuvanosti: Prema vizualnom stanju, tkanina i nanos ulja na svili su u izvrsnom stanju. Svila je izuzetno osjetljiva na vlagu, svjetlost i temperaturne promjene. Vidljivo je da se predmet čuva u kontroliranim uvjetima, bez izravnog izlaganja suncu koje bi moglo uzrokovati izbjeljivanje zlatoveza ili pucanje uljene boje.
Gdje se još čuvaju sakralna djela Ivana Tišova?
Tišovljev opus podijeljen je između aktivnih sakralnih prostora i vodećih nacionalnih muzeja:
| Lokacija / Institucija | Vrsta građe i djela | Status pristupa |
|---|---|---|
| Grkokatolička katedrala, Križevci | Monumentalne ikone na glavnom ikonostasu | Aktivni sakralni prostor (otvoreno za posjete) |
| Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb | Skice, nacrti za tekstil, primijenjena umjetnost i ulja | Fundus muzeja |
| Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb | Studije religijskih kompozicija, portreti crkvenih dostojanstvenika | Povremene izložbe / Fundus |
| Muzej Đakovštine & Spomen-muzej J.J. Strossmayera | Rana sakralna ulja na platnu, obiteljski portreti i crteži | Stalni postav i tematske izložbe |
Specifičnost očuvanja tehnike “Ulje na svili”
Slikanje uljem na svili, što je Tišov primijenio na ovoj plaštanici, zahtijeva posebne konzervatorske protokole:
-
- Zatezanje: Svila ne smije biti prenapeta kako ne bi pukla pod težinom osušenog sloja uljene boje.
- Horizontalno čuvanje: Izvan liturgijske upotrebe (koja se odvija samo jednom godišnje, na Veliki petak), ovakve se plaštanice u riznicama drže položene vodoravno u plitkim ladicama, omotane u beskiselinski papir, kako se teška zlatna nit i vez ne bi objesili i oštetili podlogu.
1. Kako izgledaju restauracija i obnova Tišovljevih ikonostasa?
Obnova ikonostasa koje je Tišov radio za pravoslavne i grkokatoličke crkve (poput onih u Pačetinu, Bolfanu ili Križevcima) iznimno je zahtjevna. Ti su objekti kroz povijest pretrpjeli oštećenja zbog vlage, ratova i neadekvatnog čuvanja.
Konzervatorsko-restauratorski postupak na njegovim ikonostasima obično uključuje nekoliko ključnih faza:
-
- Nedestruktivna analiza: Prije ikakvih zahvata, ikone se snimaju UV i infracrvenim zrakama. To omogućuje restauratorima da vide Tišovljev izvorni crtež (podslik) i otkriju jesu li kasniji majstori preslikavali njegove radove.
- Čišćenje potamnjelog laka: Tišov je svoja ulja često premazivao završnim lakovima koji s vremenom, zbog dima svijeća i tamjana u crkvama, postaju tamni i žuti. Restauratori kemijskim otapalima pažljivo uklanjaju taj sloj kako bi ponovno otkrili izvorne, svijetle boje “Zagrebačke šarene škole”.
- Sanacija drvene konstrukcije: Ikonostasi su monumentalne drvene pregrade (arhitekti poput Hermanna Bolléa ili Vinka Rauschera radili su nacrte). Drvo često napadaju crvotočine ili vlaga, pa se vrši konsolidacija drva i obnova pozlate (zlatnih listića) na rezbarijama.
- Izazov premještanja: Poseban slučaj je ikonostas iz kapele na Rooseveltovom trgu koji je prebačen u crkvu Svete Petke u Bolfanu. Tamo su restauratori morali spašavati nefiksirane slojeve boje koji su se počeli ljuskati zbog drastičnih promjena temperature u seoskoj crkvi.
2. Kako se plaštanica ritualno koristi u liturgiji?
Plaštanica s Vaše fotografije nije bila namijenjena samo za gledanje; ona je ključni “glumac” u najdramatičnijim trenucima crkvene godine – tijekom Velikog petka i Velike subote u istočnom obredu (pravoslavnom i grkokatoličkom).
Njezino ritualno korištenje odvija se kroz strogo utvrđene korake:
LITURGIJSKI PUT PLAŠTANICE
|
+----------------------+----------------------+
| |
IZNOŠENJE (Veliki petak) OPJELO I PROCESIJA
- Simbolizira skidanje s križa - Nošenje oko crkve
- Polaže se na "Grob Kristov" - Simbolizira Isusov pokop
-
- Iznošenje plaštanice: Na Veliki petak popodne, u vrijeme kada se prema predaji dogodila Kristova smrt, svećenici iznose plaštanicu iz oltara u središnji dio crkve. Ovaj čin simbolizira Josipa iz Arimateje koji skida Isusovo tijelo s križa.
- Polaganje u Grob: Plaštanica se polaže na posebno ukrašeni stol na sredini crkve koji predstavlja Grob Kristov. Na središnji dio (gdje je Tišov naslikao Krista) često se polaže Evanđelje. Vjernici tada u tišini prilaze, klanjaju se i cjelivaju plaštanicu.
- Opjelo i procesija: Kasnije navečer (ili na Veliku subotu ujutro) služi se “Opjelo Kristovo”. Svećenici i vjernici uzimaju plaštanicu i u procesiji je nose oko crkve, što simbolizira Kristov pokop i odlazak u podzemlje. Dok se plaštanica ponovno unosi u crkvu, vjernici prolaze ispod nje u znak blagoslova.
- Povratak na oltar: Plaštanica ostaje na sredini crkve sve do pred sam Uskrs (do vazmenog bdjenja), kada se unosi natrag u oltar i polaže na časnu trpezu (oltar), gdje ostaje idućih 40 dana, sve do blagdana Spasova (Uzašašća).
Usporedba Tišovljeve plaštanice i Torinskog platna (poznatog i kao Sindon) otkriva fascinantan odnos između arhetipskog vjerskog objekta i njegove umjetničke interpretacije u 19. i 20. stoljeću. Iako je Torinsko platno povijesni i mistični uzor, Tišovljev rad predstavlja svjesni spoj te tradicije s modernom zapadnom anatomijom.
Ključne razlike i sličnosti: Tišov vs. Torinsko platno
KONCEPTUALNA USPOREDBA
|
+-----------------------+-----------------------+
| |
TORINSKO PLATNO TIŠOVLJEVA PLAŠTANICA
- Dvostruki otisak (naprijed/natrag) - Frontalni, dostojanstveni portret
- Monokromatski, "negativni" prikaz - Polikromatsko ulje na svili
- Arheološki i mistični artefakt - Liturgijski predmet visoke umjetnosti
1. Vizualni prikaz i kompozicija
-
- Torinsko platno: Prikazuje dvostruki otisak muškog tijela (s prednje i stražnje strane) koje nosi tragove bičevanja i razapinjanja. Prikaz je monokromatski, blijedosmeđe boje i funkcionira poput fotografskog negativa.
- Tišovljeva plaštanica: Prati isključivo frontalni prikaz. Tišov ne kopira mrlje ili maglovitost Torinskog platna, već koristi puni polikromatski spektar uljene boje kako bi prikazao dostojanstveno, trodimenzionalno tijelo.
2. Anatomija i prikaz patnje
-
- Torinsko platno: Tijelo je ukočeno (rigor mortis), ruke su preklopljene na preponama, a na čelu, bokovima i nogama vidljivi su anatomski točni prikazi rana od čavala i koplja.
- Tišovljev rad: Tišov, kao školovani akademski realist, preuzima pozu s preklopljenim rukama, ali ublažava brutalnost rana. Njegov Krist na svili djeluje smireno, gotovo kao da spava (što je u skladu s teologijom Velike subote koja smrt vidi kao privremeni san prije Uskrsnuća).
3. Materijal i funkcija
-
- Torinsko platno: Izrađeno je od lanenog platna tkanog u riblju kost. Ono je relikvija koja se rijetko izlaže javnosti i predmet je stalnih znanstvenih rasprava.
- Tišovljeva plaštanica: Izrađena je od skupocjene svile i baršuna, s bogatim zlatovezom na rubovima. Njezina svrha nije simulacija autentičnog pokrovnog platna, već stvaranje raskošnog liturgijskog predmeta koji slavi pobjedu nad smrću kroz ljepotu umjetnosti.
Kako je Torinsko platno utjecalo na ikonografiju plaštanica?
Pravoslavna i grkokatolička tradicija izrade plaštanica (epitafiosa) povijesno je izravno inspirirana izvještajima o platnu u koje je Isus bio povijen.
Kada je 1898. godine Secundo Pia prvi put fotografirao Torinsko platno i otkrio savršeni anatomski pozitiv u negativu filma, to je izazvalo pravu senzaciju u Europi. Budući da je Tišov stvarao svoja sakralna djela upravo u tom razdoblju (kraj 19. i početak 20. stoljeća), interes javnosti za anatomiju Kristova grobnog prikaza bio je na vrhuncu, što se odrazilo i na realizam kojim je naslikao tijelo.
