Ivo KRIŠTIĆ: Idemo po medalje

 

Sati nas dijele od otvaranja Paraolimpijskih igara, pripreme su sve odrađene, sportaši su već u Parizu i odbrojavaju minute do početka nastupa svog života. O cijelom tijeku priprema i spremnosti paraolimpijaca razgovaramo s trenutno najupućenijom osobom, gospodinom Ratkom Kovačićem, predsjednikom Paraolimpijskog odbora Hrvatske.

Paraolimpijada samo što nije počela. Kako ocjenjujete pripremljenost sportaša? Je li sve spremno za početak natjecanja?

Kovačić: Imali smo tri godine priprema i natjecanja za Paraolimpijske igre u Parizu. One će početi 28. kolovoza i trajat će do 9. rujna.

Mislim da smo bili vrlo uspješni u tom razdoblju. Više činjenica govori tome u prilog. Prije svega, svi oni sportaši koji su u Tokiju osvojili medalje, ponovo su se kvalificirali za Parolimpijske igre zatim imamo sedam novih sportaša koji će prvi put nastupiti na Parolimpijskim igrama. To smatramo jednim dobrim pravcem jer novi sportaši će sigurno nastupiti na više Paraolimpijskih igara. Dakle, u Parizu ćemo imati 22 paraolimpijica u šest sportova, ukupno će na Paraolimpijskim igrama nastupiti 4400 parasportaša i parasportašica, iz 186 zemalja obzirom da su one najveće sportsko natjecanje.

Mi ćemo nastupiti u paraatletici s 10 sportaša, to nam je uvijek najmasovnija ekipa, bit će dvije žene, Mikela Ristovski kojoj će to biti četvrti nastup na Paraolimpijskim igrama, do sada je na posljednjih tri Paraolimpijskih igara osvojila svaki puta medalju, a u Londonu je to bila zlatna te Ivana Purkić kao nova parasportašica u paraatletici. Zatim su tu još oni koji su osvojili medalje u Tokiju, Katanušić, Černi i Šandor. Oni odlaze braniti ono što su osvojili u Tokiju te se možda izboriti za sjajniju medalju. Tu su još novi Luka Baković u bacanju kugle, Erik Fabian Kaurin, Presečan, Miljenko Vučić i Matija Sloup. Dakle, to je izuzetno jaka paratletička ekipa.

U parastolnom tenisu će nastupiti tri žene, Anđela Mužinić Vincetić, Helena Dretar-Karić i Mirjana Lučić te novi mladi natjecatelj, Borna Zohil, koji se u kratkom periodu od Tokija do sada kao najmlađi 17-godišnjak uspio probiti iz mladih kategorija u vrhunski stolni tenis na Paraolimpijskim igrama. Anđela i Helena brane medalje osvojene u Tokiju, a prije toga i u Riju. Njima je to već četvrti nastup na Paraolimpijskim igrama.

U paraplivanju, Dino Sinopčić koji je osvojio medalju u Tokiju, sada ide ponovno braniti taj plasman, te ga možda i poboljša u Parizu. Zatim nastupit će Paula Novina kojoj je ovo drugi nastup na Paraolimpijskim igrama, osvojila je medalju na Europskom prvenstvu, tako da je vrlo kvalitetna i visoko plasirana plivačica.

Po prvi puta nastupa Ema Mečić, naša u povijesti najmlađa paraolimpijka koja ima 17 godina, nastupit će u plivačkim disciplinama, do sada je osvojila medalju na svjetskom i na europskom prvenstvu. Sve ove plivačice i plivači su u krugu kandidata osvajača medalja. U paraboćanju natječe se Davor Komar koji je već nastupio na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, a sada su mu se pridružile dvije žene, Anamaria Arambašić s kojom će nastupiti u paru te Dora Bašić. Svi će nastupiti u pojedinačnoj konkurenciji.

Imamo dva sporta s pojedinačnim predstavnikom, to je paratriatlon s Antonijom Frankom, on je nastupio u Tokiju i sada ide u Pariz. Osvajao je medalje na svjetskim kupovima i na svjetskom prvenstvu, tako da je u uskom krugu medalja, ali vidjet ćemo. U parataekwandou imamo Ivana Mikulića, on je osvojio već srebrnu medalju u Tokiju, a sada se nadamo da će možda i poboljšati taj dobar rezultat. Parataekwando je sada po drugi puta disciplina na Paraolimpijskim igrama. Dobili smo priznanje da smo imali prvog natjecatelja u parataekwandou  na Paraolimpijskim igrama Tokiju.

Prilikom dodjele nagrade Zagrebačke županije imali smo prilike čuti da je Šandor prigovorio na procjenu invaliditeta njegovog protivnika Brazilca, da njegov invaliditet nije ono što se predstavilo nego je on bio superioran ostalim natjecateljima u grupi. Vidjeli smo da je na Olimpijskim igrama u Parizu bilo prijepora za boksačice, kako to ide kod vas? Na koji način se određuje koje kategorije invaliditeta se mogu međusobno natjecati?

Kovačić: Osnovno načelo u svim sportovima je klasificiranje po pravilima sporta, a ocjenjivanje ide na način da se ocjenjuje preostatak sposobnosti. To je osnovno načelo. Odrađuje se medicinski pregled po nalazima pa zatim pregled liječnika, klasifikatori gledaju funkcionalnu sposobnost sportaša i treće je promatranje na natjecanju. Nakon toga sportaš dobije odgovarajuću klasifikaciju po kojoj može nastupiti na raznim međunarodnim natjecanjima. Jasno da tu uvijek ima i mogućnosti žalbe i prigovora da sportaši u određenim dijelovima nisu dobro ocijenjeni. Međutim, Međunarodni paraolimpijski odbor je zauzeo jasan stav, a to je da moramo vjerovati onima koji rade klasifikacije da su ih oni dobro napravili.

Znam da je bilo puno žalbi, ne samo od Šandora nego i od drugih sportaša, ali drugi se žale i na Šandora. Svi će nastupiti na Paraolimpijskim igrama, svaka disciplina se snima i bit će moguće intervenirati. Ja neću ulaziti u ocjenjivanje invaliditeta, moramo prihvatiti da je ta klasifikacija dobro napravljena.

U parasportašima postoje sportaši s urođenim i stečenim invaliditetom. Kakva su vaša iskustva u radu sa sportašima, s onima koji imaju invaliditet od rođenja i s onima koji imaju stečeni invaliditet? Rekli ste da su samim time što su se kvalificirali, osvojili sve moguće medalje!?

Kovačić: Svi oni su sportski junaci. Imaju profesionalni odnos prema sportu i jako su puno uložili samim tim što su se kvalificirali na Paraolimpijske igre. Kod svih tih sportaša, bez obzira je li invaliditet stečen ili od rođenja ili od neke bolesti, postoji sigurno jedna borba za savladavanjem prepreka, želja da se uključe u sport, da se bave sportom i da se posvete tom sportu. Sport je najjači životni alat i puno znači za osobe s invaliditetom, za njihovu aktivaciju u društvu kao i za sve ostale osobe bez invaliditeta. S tim da je potrebno napraviti dodatni napor da se osobe s invaliditetom uključe u sport.

Sigurno je da oni koji su nastradali pa su postali invalidi nenadano, iz bilo kojeg razloga, kreću od nekih drugih postavki, oni se moraju prilagođavati. Uključivanje u sport njima je prije svega rehabilitacija i prilagodba za neke sportske discipline i sportske aktivnosti. Njima je potrebna i neka prilagođena sportska oprema, sportska ortopedska pomagala i sigurno podrška okoline da bi se mogli uključiti u sport i sportske aktivnosti. A ako su prije bili sportaši, pretežno se orijentiraju na sport koji su prije trenirali. Imali smo slučaj sa  Sandrom Paović, vrhunskom stolno tenisačicom koja je nažalost nastradala, par godina nakon nesreće se uključila u paraolimpijski sport i ostvarila vrhunske rezultate.

Koliki su troškovi bavljenja sportom parasportaša? Potpomaže li država nabavu opreme i treniranje osoba s invaliditetom? Troškovi su zasigurno nešto veći nego kod običnih sportaša!?

Kovačić: Imamo jaku podršku ministarstva i Vlade vezano za raspodjelu sredstava za krovne sportske organizacije. Nismo potpuno zadovoljni tom raspodjelom, ali vjerujem da će se naš dio povećati. Izradili smo strategiju i financijsku analizu parasporta u Hrvatskoj i planove za dalje. Najvažnije nam je osigurati da naši sportaši imaju odgovarajuće programe za pripremu i nastupe na natjecanjima, ali isto tako da imamo što više onih koji nastupaju na državnim natjecanjima, lokalnim natjecanjima, regionalnim natjecanjima. Želimo mlade, nove sportaše s invaliditetom uključiti u sport i sportske aktivnosti jer baza je najvažnija. Nakon toga, oni koji uspiju, koji se najbolje prilagode sportu te najviše rade, postignu i rezultate koji ih možda odvedu i na međunarodnu razinu.

Koliko sport pomaže u rehabilitaciji i poboljšanju zdravlja i forme parasportaša u svim vidovima sporta od amaterskog do profesionalnog?

Kovačić: Vidio sam nevjerojatne slučajeve, da dođe dijete koje ne može hodati, iz kolica ga posjednu na konja i ono nakon nekoliko mjeseci ne treba kolica, ono hoda. To je nevjerojatno, nije svaki slučaj takav, ali ima takvih slučajeva. Sve sportaše kada pitate, oni će vam reći da se nisam bavio sportom ne bi se možda ni kretao, a oni se danas školuju, završavaju fakultete, a kasnije i rade, potpuno su mobilni, da tako kažem, fizički samostalni.

Ono što je bitno je da je sport imao nevjerojatan učinak za sve osobe s invaliditetom i to je motiv za sve osobe s invaliditetom, pogotovo njihovu okolinu odnosno roditelje da što više angažiraju djecu u sport. Nije važno da dođu do medalja, ali bitno je da se bave sportom. Među njima mi onda izabiremo one koji bi mogli imati perspektive za vrhunske sportske rezultate.

Kakva je situacija sa sportašima s invaliditetom u školama, u institucijama?

Kovačić: Radimo velike iskorake, imamo jedan veliki projekt koji će vjerojatno krenuti krajem godine. Imati ćemo zaposlene trenere koji će raditi s novim mladim sportašima s invaliditetom, uključivati ih u sport. Jasno, i trenere treba dodatno educirati za rad s osobama s invaliditetom jer to nigdje u školovanju trenera nemamo. Jasno, svaka osoba je različita, ali potrebno je mlade upoznati s osnovnim načelima invalidnosti kako bi mogli odabrati sport kojim će se baviti. Kažem, po meni je najvažnije da okolina i roditelji uključe djecu s invaliditetom u sport i sportske aktivnosti. I onda djeca, kada su već sportaši, tu svoju okolinu oplemenjuju i baziraju se na svoja sportska dostignuća. To su jako lijepi slučajevi. Govorimo o svim sportovima koje mi u Hrvatskoj imamo.

Zašto karate nije paraolimpijski sport? Imamo prilike u Hrvatskoj vidjeti jako puno uspješnih parakaratista posebice djece u izvođenju kata.

Kovačić: Da, imamo sjajne slučajeve. Spomenuli ste parakarate, a imamo i parataekwondo. Imamo sportaše u nekim sportovima koji nisu u porodici paraolimpijskih sportova.

Parataekwondo je, ali borbe su pokazne. Mi smo predvodnici u svijetu i u vrhu smo. Selekcija u parataekwondou je na zadnjem svjetskom prvenstvu osvojila 14 medalja.

U parakarateu također imamo sjajne predstavnike. Na zajedničkom integriranom Europskom prvenstvu su nastupili i osvojili medalje. Ali oni nisu u dijelu, da tako kažem, paraolimpijskih disciplina, paraolimpijskih sportova, ali vjerujem da će uskoro ući.

Imamo sjajne slučajeve i s para obaranjem ruku. Oni na svjetskom prvenstvu također osvajaju medalje. Razvijeni su nam ne paraolimpijski sportovi koje cijenimo i pružamo im odgovarajuću podršku za njihov razvoj, za uključivanje djece u te sportove, ali i odraslih osoba. Odlični su im rezultati na međunarodnoj razini s njima.

Postoji još jedna kategorija, a to je kategorija najtežih invalida. U centru Stančić najteži invalidi rade strašne napore. Jeste li zadovoljni odnosom prema njima?

Kovačić: Ulaže se u odnos s njima, osim ovog projekta kojeg sam maloprije spomenuo, s najtežim invalidima moraju raditi stručni ljudi. Sitni pomaci kreću zbog rehabilitacije. Kad majka djeteta s invaliditetom vidi da on sad već može i jušnu žlicu prinesi ustima, to je veliko dostignuće i velika radost. Sve ide kroz prilagođeno vježbanje. Najvažnije je uključiti ih, a onda vidjeti kako ići kroz sport. Ima sportskih disciplina i za te najteže invalide. Primjerice imamo paraboćanje, oni su svi u kolicima i to nam je također jedan od najmasovnijih sportova.

Za kraj smo zamolili gospodina Kovačića da nam kaže nešto o sebi?

Kovačić: Predsjednik sam Hrvatskog paraolimpijskog odbora, bivši sam paraolimpijac, sudjelovao sam na paraolimpijskim igrama u Sidneyu 2000. godine te u Ateni, u stolnom tenisu. Osvajao sam i medalje na Europskom prvenstvu u parastolnom tenisu 1998. godine. Predsjednik sam Hrvatskog sportskog saveza invalida od 1997. godine. i sad do ovog razdoblja. Aktivni sam sportaš.

Izdali smo publikaciju u kojoj je navedeno sve o nastupima naše paraolimpijske reprezentacije na paraolimpijskim igrama u Parizu. U njoj su prikazani i povijesni detalji, što se događalo na prijašnjim paraolimpijskim igrama. Evo, do sada smo osvojili ukupno 28 medalja na paraolimpijskim igrama od 1992. godine kad smo prvi puta nastupili na paraolimpijskim igrama i kada je Milka Milinković u Barceloni osvojila brončanu medalju.

Od osvojenih 28 medalja, 26 ih je osvojeno na ljetnim paraolimpijskim igrama, a dvije na zimskim paraolimpijskim igrama. Jedna smo od rijetkih zemalja koja je osvojila medalje i na ljetnim i na zimskim paraolimpijskim igrama medalju.

Nadam se da ćemo na ovim paraolimpijskim igrama prijeći ovu brojku od 30 medalja.

 

Ivo Krištić

 

Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti