Jedna od najpopularnijih čokolada na svijetu dobila je ime po našoj opernoj divi Milki Trnini

U Vezišću, mjestu u blizini Ivanić Grada, 19. prosinca 1863. godine rođena je Milka Trnina, jedna od najvećih hrvatskih opernih umjetnica i jedna od najutjecajnijih opernih diva svih vremena. Nazivali su je pjevajućom Eleonorom Duse. Nakon što joj je umro otac, seli se kod ujaka u Zagreb. Nakon školovanja upisuje zagrebački konzervatorij, smjer solo pjevanja, u klasi Ide Wimberger i Ivana pl. Zajca. Studiji nastavlja na cijenjenom bečkom konzervatoriju, u klasi Josepha Gansbachera. Na završetku studija nagrađena je zlatnom medaljom i diplomom. Umjetničku karijeru započela je 11. travnja 1882. godine na sceni Zagrebačke opere, debitirajući kao Amelija u Krabuljnom ili, kako su ga tada zvali, Čuvidskom plesu Giuseppea Verdija. Nakon usavršavanja odlazi iz Zagreba na usavršavanja u svijet. U razdoblju od 1883. do 1890. godine angažirana je u opernim kazalištima u Leipzigu, Grazu i Bremenu, a svojim nastupom je uveličala inauguraciju ruskog cara Nikolaja II. Romanova 5. lipnja 1896.

Carevi dijamanti

Nakon uživanja u impresivnom vokalnom talentu Milke Trnine, novi vladar odlučio joj je pokloniti dijamantni broš s rubinima, dok joj je carica poklonila narukvicu s dijamantima. U to je vrijeme često gostovala u Beču, Dresdenu, Moskvi i ostalim važnim opernim sjedištima, poput londonskog Covent Gardena. Osim opernih nastupa, Trnina je vrlo često pjevala i kao koncertna pjevačica.

Trnina je 5. ožujka 1898., nakon velikih uspješnica na europskim i američkim pozornicama, došla na gostovanje u Zagreb. Prilikom posjeta Zagrepčani su priredili neviđeno slavlje: cijeli grad i cijela Hrvatska su joj klicali, bila je obasuta mnoštvom darova, novine su pisale o njoj, a vrhunac slavlja dogodio se kada su obožavatelji ispregnuli konje i sami je u kočiji odvezli do hotela.

Oduševila Puccinija

Tijekom života afirmirala se kao jedna od najvećih interpretatorica Wagnerovih likova. Najbolji kritičari njezina doba opisivali su je kao izrazito dramatski sopran, velikog glasovnog raspona i volumena te sa smislom za ekspresivno scensko oblikovanje. Premda je bila vagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Lenoru u Fideliju.

Svojim glasom oduševila je i glasovita talijanskog skladatelja Giacoma Puccinija. Pod njegovim vodstvom, Trnina je 1901. zablistala na sceni njujorške Metropolitan opere u izvedbi Puccinijeve Tosce. Vrlo često divljenje je iskazivao i veliki talijanski dirigent Toscanini, koji ju je pozdravljao kao “najveću svjetsku umjetnicu”.

Na vrhuncu slave, smatrajući da će joj zbog kronične upale živca biti nemoguće ostati na visini zadatka, nakon izvedbe Walküre u Münchenu 1. rujna 1906. Trnina jednom jedinom rečenicom izriče neopozivu odluku: “Danas sam nastupila zadnji put”. Vratila se u Zagreb 1913. godine, skrasivši se u Gornjem gradu, četvrti svoga djetinjstva. Njezino boravište bila je Demetrova broj 5., gdje je stanovala na prvom katu i podučavala učenike pjevanju. Ostatak života provela je distancirana od zagrebačke društvene scene.

Uništila snimke

Bavila se pedagoškim radom, odgojivši nekoliko vrsnih pjevačica, među kojima se nalazila i Zinka Kunc. Umrla je 18. svibnja 1941. u Zagrebu, u jeku ratnih sukoba Drugog svjetskog rata, pa je vijest o njezinoj smrti tek nakon dvije godine obišla svijet. Pokopana je na Mirogoju.

No, velika umjetnica nije zaboravljena u svojoj domovini. Ime Milke Trnine nose jedna osnova i jedna glazbena škola, kao i ugledna godišnja Nagrada za interpretacijska postignuća na području klasične glazbe Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Njezinim su imenom nazivane ulice u desetak hrvatskih gradova, ali i jedan od najljepših slapova u nacionalnom parku Plitvička jezera.

Veliki zaljubljenik u Wagnerova djela bio je švicarski tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard, a bio je oduševljen Trnininim izvedbama njegovih djela pa se u nju i zaljubio, te je upravo po njoj nazvao svoju čokoladu Milku, spretno spojivši njemačku riječ Milch (milijeko) s imenom operne pjevačice. Čokolada s njenim imenom ubrzo je popularna u cijelom svijetu, a i danas je jedna od najprepoznatljivijih brendova. Nažalost, Trnina nije ostavila zabilježeni trag svoje umjetnosti, naime dala je uništiti sve svoje snimke zato jer je smatrala da nisu dovoljno kvalitetne.

Piše: Dominik Aščić

Izvor: povijest.hr