Za svog posljednjeg posjeta Južnoj Koreji sudjelovao je na novoj hodočasničkoj ruti u gradu Seulu, ujedno i prvom hodočasničkom odredištu takve vrste u Aziji uopće, o čemu je posvjedočio u emisiji Put pod noge HKR-a. Osim toga, upoznao nas je s povijesti Crkve u Koreji, s korejskim mučenicima, među kojima su 124 blaženika i 103 sveca, približio nam je i način života, korejsku kulturu, njezine stanovnike, življenje katoličke vjere danas te odnos dviju Koreja, komunističkog sjevera i kapitalističkog juga, koje i 70 godina nakon razjedinjenja, dijeli 38. paralela, najčuvanija granica na svijetu.

„Povijest Crkve u Koreji je jedinstvena jer su je uspostavili sami ljudi. Oni su osnovali prvu kršćansku zajednicu tako što se jedan Korejac kao trgovac u Kini upoznao s isusovcima misionarima sredinom 18. st. U Koreju se vratio s knjigama koje je proučavao sa svojim prijateljima, zatim se u Kini krstio i tako je kao prvi katolik došao u Koreju oko 1780. godine”, tumači vlč. Anđelko koji je posjetio mjesto u kojem je ovaj prvi katolik Korejac krstio svoje prijatelje te su već tada došli u sukob s vlastima koje ih nisu razumjele. No, veći progoni su počeli sredinom 19. st. te je u 10 godina oko 10.000 ljudi mučeno i ubijeno, jer su prihvatili katoličku vjeru koja je tada bila u opoziciji s konfucionizmom – društvenim sustavom koji je vladao.

„Društvo i način života je vrlo intenzivan u Koreji”, nastavlja naš gost, tumačeći kako se u Seulu živi od 0 do 24, trgovine rade cijelu noć, promet je vrlo gust, čak i navečer, a skrenete li u glavnom gradu Južne Koreje s glavne ceste, možete se odmah naći u nekom od svetišta. To je prava mala oaza, crkve su uvijek otvorene i u njima ima uvijek netko tko se moli.

Očite su i kulturološke razlike korejskog i hrvatskog društva te razlike u arhitekturi crkava i načinu percipiranja i prakticiranja vjere, govori vlč. Anđelko Katanec: „Prema statistikama iz 2017. u Južnoj Koreji je danas oko 11% katolika, imaju oko 5.000 svećenika… katolička vjera polako raste i dobro je prihvaćena u društvu, kao jedna lijepa prisutnost. I današnji predsjednik je katolik, tako da su poštovani… zanimljivo je, nasuprot našem sekularnom društvu u kojem se možda katolički glas smatra nepoželjnim, da se tamo katolički glas poštuje i sluša s pažnjom i poštovanjem.”