Kotor i Mletačka republika sv. Marka

Tragovima povijesnih bokeških kaleta

0

 

U vezi teksta “Kotor je čudo” i dobrog povijesnog pregleda koji je dao Nikola Malović, želio bih ipak da dadem malo objašnjenje, ne vodeći računa o optici, ortodoksnoj ili katoličkoj, oko puzanja Kotora prema Mletačkoj republici i oko škola i puteva za vrijeme njene vladavine.

Autor: Dražen Zetić

Nije toliko opasnost od Turaka primorala Kotorane da traže zaštitu od Venecije koliko opasnost od lokalnih moćnika, od Balšića sa jedne strane i Sandalja Hranića sa druge strane koji pokušavaju osvojiti Kotor.

Ne radi se o puzanju već o opredjeljenju, cijelih 10 godina, od 1410. do 1420. godine, Kotorani pokušavaju privoljeti Veneciju da ih stavi pod zaštitu, i tek kada je Balša 1419. godine zauzeo Skadar i Drivast i zaprijetio Kotoru, Mlečani su 1420. godine prihvatili predaju grada, a te godine, pod vlast najjače pomorske sile na Jadranu, padaju Trogir, Split te otoci Brač, Hvar, Korčula i Vis i gotovo svi ostali otoci od Cresa do Korčule.

Autor: Dražen Zetić

Radi se o prijelomnom povijesnom događaju koji je za Kotor u tom trenutku trebao biti spasonosan s obzirom na opasnost od Balšića, ali se pretvorio u događaj koji je imao dalekosežne posljedice jer je ostao pod upravom Venecije sve do 1797. godine.

Tako je Kotor u težnji da sačuva svoju samoupravu postao žrtva vlastite zablude jer polako gubio obilježja slobodne komune, iako su kotorski plemići i dalje odlučivali o pitanjima koja nisu mogla ugroziti mletačku vlast.

Venecija, koja je težila centralističkoj hegemoniji, ipak je Kotoru ostavila samoupravne povlastice, i to posebno u sudstvu, gradskim odnosima i komunalnim pitanjima.

Što se tiče škola i puteva, ni Nemanjići ih nisu ostavili Kotoru, nego su Kotorani u svojoj autonomiji i pod Nemanjićima i pod Mlečanima sami razvijali svoj školski i zdravstveni sistem.

Gradska javna škola u Kotoru postoji od 1326. godine, a od tridesetih godina XV. vijeka radi Gramatikalna škola, prava srednja škola koja odgovara današnjoj gimnaziji.

U XVI. vijeku je prerasla u višu srednju školu, u vrstu liceja svoga vremena što odgovara višoj gimnaziji.

Tokom XVII. i XVIII. vijeka je radila više kao niža srednja škola, a ugasila se poslije pet stoljeća rada zajedno sa padom Mletačke republike 1797. godine.

U doba Mletačke republike kotorska književnost doživjela je procvat, pisali su Bernard Pima, Lodoviko Paskvalić, Franjo Buća. Ivan Bona Boliris i ostali.

Zdravstvo je također imalo dugu tradiciju u Kotoru, ljekarne, kirurge, liječnike, porodilje, a od 1769. i mletačku bolnicu na mjestu sadašnjeg Centra za kulturu… a što se tiče puteva, Kotor kao pomorski grad, mnogo više je razvijao pomorske puteve nego kopnene, osim onih koji su mu trebali za trgovinu.

Autor: Dražen Zetić

Osim kulturnog i duhovnog naslijeđa, ogromno je i materijalno naslijeđe Venecije, jer je, osim lazareta, poslije zemljotresa 1667. godine podigla cijeli Kotor sa svim palačama, ovakav kakav je danas, upisan na listu UNESCO / a, kao i zidine posebno upisane na istu listu prošle godine.

 

Aleksandar Dender, dipl.ing.arh.

Kotor, Boka kotorska, Crna Gora

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.