Kralj Tomislav kroz tisuću godina

Nova knjiga o kralju Tomislavu! I mnogi će se pitati, što se novoga ima reći o njemu? Očekivana pitanja. Ali i očekivana knjiga od znanstvenika kalibra kao što je dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest, autora monografije pod naslovom „Kralj Tomislav kroz tisuć godina“ i s podnaslovom „Kralj Tomislav između stvarnosti i mita te proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine i njezini odjeci do danas“.

Recenzent dr. sc. Hrvoje Kekez s Hrvatskog katoličkog sveučilišta naveo je koju novu vrijednost donosi knjiga: „Kroz tri temeljne cjeline s nizom poglavlja analizirao je povijesno, društveno i identitetsko značenje kako uloge ranosrednjovjekovnog hrvatskog vladara, kralja Tomislava, tako i narativa formiranog oko tog povijesnog lika, tj. njegovo značenje za kolektivni nacionalni identitet Hrvata. Pri tome je u prvom dijelu knjige prikazao i historiografski problematizirao sačuvane povijesne izvore o kralju Tomislavu koristeći pri tome relevantnu hrvatsku i stranu historiografiju. Druga cjelina je svojevrsna okosnica Jarebove monografije te je u njoj autor prikazao i problematizirao proslavu tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva koja se obilježavala na čitavim prostorima hrvatskih povijesnih zemalja 1925. godine, pa je u tom kontekstu problematizirao popularizaciju priče o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju, potom utjecaj proslave mađarske tisućite obljetnice na hrvatsko društvo, ali i korijene proslave tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, kao i brojna obilježavanja tisućite obljetnice 1925. godine. U trećoj cjelini autor je prikazao utjecaj i tragove obilježavanja tisućite obljetnice „krunidbe“ kralja Tomislava na današnje hrvatsko društvo.“

Jarebova je knjiga prvo djelo u kojemu je sustavno obrađen lik kralja Tomislava, upravo kako i podnaslov sugerira, i mitovi i stvarnost, ali i sav onaj narativ koji prati lik ovog vladara do danas, i njegov utjecaj na hrvatski identitet. Zato Kekez s pravom navodi važnost ove monografije: „Prvi je doprinos boljem historiografskom interpretiranju kako povijesne uloge kralja Tomislava, tako i, znatno više, identitetskom značenju i povijesnom shvaćanju iste kroz prizmu poimanja hrvatskog nacionalnog identiteta, kao i njegovog razvoja tijekom 20. stoljeća; drugi je razlog razumijevanje hrvatskog identiteta kroz političko gledište širih društvenih slojeva; treći je razlog brojni dosad nepoznati ili manje poznati povijesni izvori, i to posebice brojne ilustracije; četvrti, ne manje važan, percepcija drugih etničkih i društvenih zajednica na hrvatski nacionalni identitet, i to kroz prizmu fenomena odrugotvorenja.“

Jareb u uvodu napominje: „U svijesti prosječnoga Hrvata ranosrednjovjekovni hrvatski kralj Tomislav prisutan je kao povijesna veličina iz starih izdanja povijesnih udžbenika i popularnih povijesti nekadašnjih perjanica hrvatske povjesnice poput Vjekoslava Klaića. U njima je prevladavala priča o njemu kao prvome hrvatskom kralju okrunjenome na općenarodnome hrvatskom saboru na Duvanjskom polju i kao utemeljitelju ujedinjenoga, snažnoga i neovisnoga Hrvatskoga Kraljevstva. Na takav Tomislavov lik podsjećaju monumentalni konjanički spomenik u središtu hrvatskoga glavnog grada i brojni spomenici i spomen-ploče podignuti diljem hrvatskih zemalja polovinom 20-ih godina prošlog stoljeća. Takvu priču o kralju Tomislavu svojedobno su prihvaćali cjelokupna hrvatska povijesna znanost i široki slojevi Hrvata, a u doba kada je nastala, nije se po svojim dosezima i utemeljenošću odveć razlikovala od sličnih romantičnih priča o istaknutim povijesnim vladarima drugih europskih država. Njezino oblikovanje treba promotriti u kontekstu vremena u kojemu je nastala, odnosno upozoriti na to da potrebe države i nacije, političke datosti, nerijetko diktiraju viđenje pojedinih povijesnih procesa i događaja, oblikujući prošlu stvarnost prema svojim kratkoročnim ili dugoročnim ciljevima. Poviješću se političke i intelektualne elite služe kako bi motivirale, mobilizirale i usmjeravale ljude u sadašnjosti, osnažile svijest o identitetu, pripadnosti i integrativnoj uklopljenosti nacionalnog, društvenog, državnopravnog i kulturnog predznaka, definirale poimanje suvremenosti kroz upravljano sagledavanje prošlosti odnosno konstruirale postojeću stvarnost pozivanjem na posebno shvaćene i interpretirane primjere i iskustva iz prošlosti. Ta je priča nastala u vremenima kada su Hrvati bili razdijeljeni neprirodnim granicama u sklopu Austro-Ugarske Monarhije i kada je autonomna Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija (ili Banska Hrvatska kako je poznata u povijesnim radovima) kao nasljednica nekadašnjega Hrvatskoga Kraljevstva živjela sputana ograničenjima Hrvatsko-ugarske nagodbe u sklopu ugarskoga dijela Monarhije. Zbog toga je takva priča o jakom i neovisnom hrvatskom kralju koji je pobijedio Mađare i protjerao ih preko rijeke Drave bila i svjetionik nade da bi se i tadašnji Hrvati mogli osloboditi mađarske prevlasti i obnoviti svoju snagu i neovisnost.“

Zašto je bilo važno istražiti i proslavu iz 1925. godine, Jareb zaključuje na kraju knjige: „Proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva davni je događaj iz 1925. godine koji se temeljio na danas umnogome zastarjelim pogledima na doba kralja Tomislava, no unatoč tome tragovi te proslave vidljivi su i danas. U to su doba i historiografi ja i hrvatska javnost gledali na Tomislava kao na prvoga hrvatskog kralja, koji je uz to obranio zemlju od Mađara i Bugara te je vladao nad svim hrvatskim zemljama. Nije neobično da se ideja o proslavi pojavila u prvim godinama 20. stoljeća, kada je Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija kao autonomna kraljevina živjela u sklopu ugarskoga dijela Austro-Ugarske Monarhije pa je isticanje tisućite obljetnice krunidbe prvoga hrvatskog kralja, koji je uz to pobijedio Mađare, bila dobra prilika da se istaknu hrvatska državnost, nekadašnja samostalnost i jedinstvo svih hrvatskih zemalja. Proslava je polovinom dvadesetih godina naposljetku održana u posve drukčijim prilikama postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, no podsjećanje na nekadašnju državnost, samostalnost, posebnost te jedinstvo hrvatskih zemalja i dalje su činili temelj poruke koja je njome odašiljana.

Ta je baština, posebice mnogobrojna spomen-obilježja posvećena kralju Tomislavu i staroj hrvatskoj državi, došla i do suvremenih hrvatskih generacija. Neka od njih, posebice veličanstveni konjanički spomenik kralja Tomislava u Zagrebu, postali su i prepoznatljivi simboli svojih mjesta, a taj je spomenik nedvojbeno i prepoznatljiv hrvatski nacionalni simbol. Iako ponešto drukčijega nastanka, ipak je s tisućitom obljetnicom bila povezana i priča o neustrašivom biskupu Grguru iz Nina pa je i njegov spomenik ne samo prepoznatljiva splitska atrakcija, nego također i općehrvatski simbol.

Uz to gotovo da nema grada i mjesta u Hrvatskoj i u većinski hrvatskim krajevima Bosne i Hercegovine u kojima barem neka ulica ili trg ne bi nosili ime po kralju Tomislavu, a kao podsjetnik na njega unatoč korijenu svojega postanka stoji naziv Tomislavgrada.“

Monografija obiluje i ilustracijama, ima ih čak 227, i to mnoge koje dosad uopće nisu viđene! A u projekt su, uz nakladnika Despot infinitusa, kao sunakladnici ušli i Hrvatski institut za povijest te Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, koja je bila i glavni organizator proslave 1925. godine!

Izvor: http://despot-infinitus.com