Danira SKELIN: Misal kneza Anža Frankopana Tomislava Beronića
U jesen 2023. godine pročitala sam roman Tomislava Beronića „Misal kneza Anža Frankopana“. Čitanje je trajalo duže nego što čitanje takve knjige obično zahtijeva. Ne zbog dosadnog zapleta ili kompliciranog jezika koji nije vukao naprijed, već zbog toga što je „Misal“ pisan - glagoljicom
U jesen 2023. godine pročitala sam roman Tomislava Beronića „Misal kneza Anža Frankopana“. Čitanje je trajalo duže nego što čitanje takve knjige obično zahtijeva. Ne zbog dosadnog zapleta ili kompliciranog jezika koji nije vukao naprijed, već zbog toga što je „Misal“ pisan – glagoljicom
Netko je pokazao da toliko mari za povijest vlastitog jezika i pisma da je odlučio izdati roman na suvremenom hrvatskom jeziku, a na starom pismu Hrvata kojega poznaje tek šačica ljudi.
Hrabro i hvale vrijedno, pogotovo znajući da općenito vlada ravnodušnost i sklonost relativiziranju bilo čega. Da nije toga „nekoga“, ne vjerujem da bih se upustila u pustolovinu učenja trećeg pisma u mom životu. Latinicu i ćirilicu učila sam u djetinjstvu, s mozgom kao spužva, u školi, a glagoljicu samovoljno, u pedesetim godinama, kada mozak već pruža otpor nekim novim saznanjima.
Zaintrigirana, naručila sam knjigu za koju sam saznala preko interneta.
Priča o Anžu Frankopanu i tiskari u Kosinju je uzbudljiva, pa me sporo čitanje, bolje reći slovkanje, nije obeshrabrilo, te sam junački, na pismu na kojem nisam mogla jednim pogledom obuhvatiti i prepoznati riječ, kako to inače izgleda dok čitam latinicu, pratila radnju i zamišljala kako izgledaju olovna slova u tiskari iz 15. stoljeća, a kojima pisac toliko pažnje poklanja. Toliko je detalja o tiskanju, a niti jedan nije dosadan… Zamišljala sam dvorce Frankopana život u kojima je bio simbol moći i raskoša kakvog mi danas ne bi poželjeli jer živimo udobnije, iako smo (barem oni koje ja poznajem), po današnjim mjerilima, daleko od bogatstva. Zamišljala sam ličku zimu zbog koje se mjesecima nije moglo komunicirati sa susjedima (niti telefona niti ralice…).
Petnaesto stoljeće. Trebaš savršeno ukrašenu knjigu po kojoj ćeš tiskati nove primjerke? Hodaj, plovi, hodaj, jedi, spavaj i donesi je netaknutu da može služiti ljudima još stoljećima, nemoj oklijevati, ali nemoj ni žuriti, nema telefona da javiš dokle si stigao; kada dođeš – tu si, tada se zna da je posao obavljen. Čitam dalje. Mlečani, Turci, krčki knezovi, pavlini, kralj Matija i – puno pehara vina! Krećem se putovima kojima se kreću junaci romana, brinem njihove brige, a ponekad osjetim nestrpljenje zbog nemogućnošću bržeg čitanja. Morala sam sebi reći: „Dobro, stani, slova neće pobjeći. Strpljenja! Ne moraš sve saznati odjednom!“
Polako se krećem od Zadra preko Krbave, Kosinja, Brinja, Istre, pa preko Jadranskog mora… i nazad, pitam se kako će mladić riješiti zadanu mu zadaću, kada i gdje će se otisnuti i oslikati taj misal…
Saznala sam što je arkebuza. Nekoliko puta sam polako prešla preko svakog slova da budem sigurna da sam riječ dobro pročitala i tada sam potražila njezino značenje. Sada mi je poznato, ali još uvijek mi zvuči vrlo neobično.
Pitala sam se zašto se jedan Frankopan, Hrvat, zvao Anž. Sada znam.
Znala sam da je porodica Frankopan bila moćna, ali prvi put sam im posvetila toliko pažnje.
Poželjela sam vidjeti misal kneza Novaka uživo.
Saznala sam da u Istri postoji selo Nugla što me je automatski podsjetilo na to da moji stari Miljevčani (drniški kraj) kažu da je nešto „u nuglu“ tj. negdje u prikrajku, gdje se ne vidi. Može biti da nema poveznice između imena sela i izraza kojeg sam navela, ali Nugla je vjerojatno „u nuglu“ ili je barem nekad bila. Ako i nema poveznice u korijenu riječi, u mojoj glavi je bila, i to me je razveselilo.
Čitajući o glagoljici saznala sam da se zove još i bukvica.
Poželjela sam da Kosinjska dolina ostane netaknuta i da moj narod više cijeni svoje ljude, svoju zemlju i svoju povijest s beskraj zanimljivosti. Ne zato da nas drugi bolje upoznaju i cijene, nego da sami sebe više volimo i radosnije živimo.
Sve ovo što sam navela plodovi su moga čitanja „Misala kneza Anža Frankopana“, pogotovo na glagoljici, a ima ih još.
Uživala sam. Hvala gospodine Beroniću na poučnom i zabavnom poklonu našoj pisanoj riječi! U onome što činite osjeti se domoljublje koje u meni izaziva osjećaj mira i uvjerenja da to jednostavno tako treba biti.
Puno pozdrava,
Danira Skelin