Likovni prikazi svetkovine Duhova

Danas Katolička Crkva slavi svetkovinu Duhova. Slavi se dakle događaj kad su apostoli 50 dana nakon Isusova uskrsnuća svi bili zajedno na istome mjestu: „I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti” (Dj 2,2-4)

The Holy Spirit - Collage, 48cmx36cm, 2016, by Mirjana Nikolić. https://www.youtube.com/watch?v=FIuO4nuDZ10&feature=youtu.be https://www.youtube.com/watch?v=og1MaJPbsew
0

Danas Katolička Crkva slavi svetkovinu Duhova. Slavi se dakle događaj kad su apostoli 50 dana nakon Isusova uskrsnuća svi bili zajedno na istome mjestu: „I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti” (Dj 2,2-4).

Najčešći prikaz ovoga događaja u likovnoj umjetnosti podrazumijeva skupinu apostola koji sjede, a nad njihovim glavama naslikani su ognjeni jezici, znak Duha Svetoga. On je pak naslikan kao bijeli golub koji zrači svjetlosnim zrakama.

Sve do 12. stoljeća, na ovakvim prikazima bili su naslikani samo apostoli. Čak ni u vrlo poznatoj zbirci hagiografskih spisa autora Jakova di Veraginea iz 13. stoljeća naslikani su bez Blažene Djevice Marije. U takvim ranim prikazima događaja Duhova središnji je lik sveti Petar, ili pak Petar i Pavao zajedno, kao što je slučaju u Bertholdovu sakramentaru iz 1215. godine, ili pak u kupoli crkve sv. Marka u Veneciji.

Ipak, od 13. stoljeća nadalje, u likovnim prikazima događaja silaska Duha Svetoga nad apostole sve se češće javlja i lik Blažene Djevice Marije u središtu među apostolima. Sveti Petar stoji desno od nje, a sv. Ivan lijevo. Prikazana je na sličan način kao u likovnim prikazima Isusova Uzašašća, čemu je bila svjedokinjom, od 6. stoljeća nadalje.

Pred kraj srednjega vijeka već je bilo sasvim uobičajeno, gotovo obvezatno, da se prikaže i lik Blažene Djevice Marije, posebno nakon razvoja molitve krunice. Inače, u molitvi krunice ili ružarja kršćani se u 15 desetica prisjećaju 15 otajstava Marijina života. Upravo je jedno od tih 15 (kasnije je dodano još 5 njih, u vrijeme papinstva sv. Ivana Pavla II.) otajstava silazak Duha Svetoga nad apostole i Blaženu Djevicu Mariju. Gospa je obično u središtu zbora i nerijetko je na sasvim istaknutoj poziciji, dok se apostoli pred njezinim likom klanjanju, a golub lebdi iznad njezine glave.

Većina prikaza događaja Duhova ne prikazuje nijedan drugi ljudski lik osim nazočnih apostola i Bogorodice, ali već u 15. stoljeću umjetnici tom zboru vjernika pridružuju i Mariju Magdalenu, a povremeno i velik broj naroda koji predstavlja braću iz Dj 1,15. Ti su ljudi uglavnom izvan prostorije gdje se nalaze apostoli, čime se naglašava prizor opisan i u Bibliji.

Osim svega toga, umjetnici su se oduvijek trudili da prikažu silinu vjetra koji je zapuhao pred Duhom Svetim. Posebno se ističe prikaz iz gore spomenutoga Bertholdova sakramentara iz 13. stoljeća, gdje su naslikane osobe u četiri kuta slike koji iz velikih posuda „izlijevaju“ vjetar u prostoriju gdje se nalaze učenici.

Vrlo značajna ikona istočne Crkve, koju je prerađenu naslikao i španjolski slikar i ikonograf Kiko Arguello, prikazuje poseban raspored likova (vidi sliku). Učenici su uredno posjedali u polukrug, za razliku od prikaza Uzašašća, kad su bili rastreseni i zbunjeni. To je rezultat djelovanja Duha Svetoga koji im  je dao milost zajedništva. Osim toga, od apostola nitko ne zauzima privilegirano mjesto, nego su međusobno jednaki.

Skupina nazočnih predstavlja čitavu Crkvu. Stoga je među 12 likova naslikan i sveti Pavao koji je naknadno postao apostol Crkve i najveći kršćanski misionar svih vremena. Nazočni apostoli u ruci drže svitke, koji su predstavljaju evanđelja i poslanice koje su zapisali apostoli.

Donji dio slike zauzima neobičan lik koji izlazi iz tamne pozadine. Na glavi mu je kruna, što ga čini kraljem. To je lik Kozmosa, dakle svemira. Čitav događaj dobiva novi značaj, velika je važnost Silaska Duha Svetoga. Mračna pozadina simbolizira ovozemaljski svijet prožet grijehom. Osoba kralja predstavlja cijeli svijet koji ranije nije poznavao svjetlo vjere. Snagom Duha Svetoga taj lik iznosi na svjetlo 12 svitaka koji simboliziraju nauk svetih apostola.

Zaključno govoreći, slike i ikone koje je povijest sakralne umjetnosti očuvala redovito su vrijedni podsjetnici svega što Crkva slavi kroz blagdane. Tako i događaj silaska Duha Svetoga. Neka nam stoga ova slika bude podsjetnik onoga što smo u tom događaju postali. Sretan ti rođendan, Crkvo!

Izvor:

Svjetlo riječi
Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.