IZLAGATI SE ISTINI, LJEPOTI I DOBROTI

“Mistagogija je za liturgiju ono što je egzegeza za Sveto pismo” rekao je o. Robert Taft, nadaleko poznati liturgičar. Podrijetlom iz grčkog, riječ “mistagogija” znači “učenje o misterijama”. To je inicijacija u Božje samootkrivenje, Božju samoobjavu čovječanstvu. To je proces rasta u vjeri kroz molitvu, učenje i vježbanje (življenje vjere) u zajedništvu s drugima. U svojoj Enciklici ‘Sacramentum Caritatis’ papa Benedikt XVI. jedan odjeljak naslovljuje ‘Mistagoška kateheza’. Ondje čitamo: ”Velika liturgijska tradicija Crkve uči nas da plodonosno sudjelovanje u liturgiji zahtijeva osobno suobličavanje s otajstvom koje se slavi, prinoseći svoj život Bogu u jedinstvu s Kristovom žrtvom za spasenje cijeloga svijeta. … Zreli plod mistagogije je svijest da se nečiji život postupno preobražava svetim otajstvima koja se slave. Štoviše, cilj je cjelokupnog kršćanskog odgoja osposobiti vjernika za odraslu vjeru koja ga može učiniti ‘novim stvorenjem’, sposobnim u svojoj okolini svjedočiti kršćansku nadu koja ga nadahnjuje.” Zreo kršćanin i katolik će zato uvijek biti uronjen u liturgiju, u kanonsko bogoslužje Crkve, u tradiciju Crkve koja sabire iskustva svih pokoljenja kršćana od apostola, mučenika i svetih otaca do danas. Sveta misa za rimokatolika ili Božanska liturgija za istočnog katolika, molitva časoslova i sakramentalni obredi ne mogu zato biti usputni ili drugotni, koji bi došli iza neke osobne pobožnosti pojedinaca ili skupina. Svi pokreti i gibanja među katolicima danas, od karizmatskih do ‘duhovnih puteva’ raznih pokreta, ako ne odgajaju i ne vode osobe prema zreloj, objektivnoj i potpunoj vjeri koja se prenosi i slavi u liturgiji Crkve su stoga promašeni pa i štetni.

Crkva nije supermarket gdje biraš ono što ti se sviđa i stavljaš u košaricu. Subjektivni osjećaji, osobni sentimentalizam i pojedinačni afiniteti su relativne vrijednosti, dok su svetopisamska Objava, kanonska liturgija i sveta predaja Crkve objektivne, legitimne i obvezujuće vrijednosti. Mjerilo objektivnosti ne može biti moda i afinitet vremena, subjektivni osjećaji i mišljenja pojedinaca ili ‘vibra’ ulice i medija. U Crkvi nam danas pomalo nedostaje zrelih, katehiziranih i ‘normalnih’ vjernika. I zato je dobro ponavljati i osvješćivati si riječi pape Benedikta: Cilj je cjelokupnog kršćanskog odgoja osposobiti vjernika za odraslu vjeru koja ga može učiniti ‘novim stvorenjem’, sposobnim u svojoj okolini svjedočiti kršćansku nadu koja ga nadahnjuje.’ Potrebno je prvenstveno ljude izlagati istini – katekizmom Crkve, ljepoti – liturgijom Crkve i dobroti – karitativnim svjedočenjem Crkve. Čovjek koji je stvoren na sliku istinitosti, ljepote i dobrote Boga, uvijek će na to spontano i pozitivno reagirati i zdravo se u tome razvijati.

đakon Livio Marijan