Povijesna propovijed kardinala Bozanića

"Ako svijet šuti i gubi radost, pitam vas: Hoćete li vi vikati? Molim vas, odlučite se prije nego što kamenje počne vikati!"

0
Draga braćo i sestre, dragi vjernici Krista Uskrsloga!

1. Slavljenjem Uskrsa osjećamo ljepotu uskrsnoga jutra koje odražava nebeski sklad što nam ga je dano osjetiti već sada u ovozemaljskom životu. To obuhvaća sve što nas prati ovih dana i usmjeruje pogled na dobro i lijepo: naša okupljanja za euharistijskim oltarom, naša obiteljska blagovanja oko uskrsnoga stola, osobnu i zajedničku molitvu, uzajamna uskrsna čestitanja koja obnavljaju rodbinske veze i prijateljstava, drage naše uskrsne običaje.

Zar nije istina da kad god prihvatimo Uskrsloga Krista, On donosi sklad u našu svakidašnjicu. To je snaga Uskrsa! Zato već u vazmenom slavlju s ovozemaljske granice smrti postoje brojni znakovi bezgraničnoga, nebeskoga, vječnoga! Uskrs donosi red i sklad. Gotovo bi se moglo reći da je naše slavljenje Uskrsa svojevrsni predokus rajskoga slavlja za kojim nam duša čezne. Samo ondje gdje je uskrsli Isus, ondje je i istinski sklad.

2. Dragi vjernici, još nam u srcu odzvanja Isusov odgovor jednome od obješenih zločinaca na Golgoti, koji je zavapio da ga se sjeti kad dođe u svoje kraljevstvo: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 43). Isusovo spominjanje raja, tog istinskog sklada i izvorne pravednosti kojom ravna vječna ljubav Božja, u potpunoj je suprotnosti sa strahotama i kaosom stratišta na kojemu je pogubljen On, Sin Božji.

Do dna duše potresa to da Isus izmučen, izranjen, do golotinje ponižen i razapet na križu, obećaje raj usred završnoga udarca zloće i mučenja. To nam bez sumnje govori o sljedećem: Gdje god se nalazi Isus, on donosi i jamči nebeski sklad u grijehom i zlom narušenu zemaljsku stvarnost, počevši od skromnosti štalice u kojoj je rođen, pa sve do okrutnosti brda na kojemu je pogubljen, a posebno u susretima s učenicima nakon što je uskrsnuo.

Draga braćo i sestre, rekao bih, da je svatko od nas došao na ovo uskrsno slavlje noseći svoj životni križ; ono što nas opterećuje, ono što nam stoji kao zaprjeka na putu do istinske radosti. Predajmo sve svoje životne terete Uskrslomu, jer on nas je otkupio zajedno s našim križevima. Poslušajmo na Golgoti sadašnjega vremena još jednom njegovo utješno obećanje: »Danas ćeš biti sa mnom u raju«, izrečeno na drvu križa, jer iz tih riječi niče mladica toliko nam potrebne nade.

3. Dragi vjernici, kad su apostoli zapisali da Bog Isusa »uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima« (Dj 10, 41), čak su više nego o sebi kao izabranima, govorili o Isusu. Naime, uskrsli se Krist u svojem proslavljenom tijelu nije pokazao svima, nego samo nekima, a s druge strane, njegovo su izmučeno, poniženo i ubijeno tijelo mogli vidjeti mnogi. Ne opire li se to suvremenim nastojanjima, po kojima se prema van želi pokazati samo ono što komu ide u prilog – što je nerijetko i prijevara, a skriva se sve ružno i problematično, toliko da se često skriva i sama istina.

Isus nije, da se tako izrazim, populist koji bi se svima želio svidjeti, a prema tome ni njegova Crkva ne može biti takva. Katolički vjernici pozvani su svima željeti dobro. Crkva želi sudjelovati u Božjem planu da se svi ljudi spase, ali pri tom nipošto ne može zanijekati istinu.
Naime, Isus nikada nije obećavao raj na zemlji, jer On je u svojoj ljudskoj naravi, kao i onaj razbojnik kojemu je dao obećanje, u raj stigao tek nakon smrti. Zato, draga braćo i sestre, uvijek treba s oprezom slušati one koji ljudima obećaju »raj na zemlji«, koji se predstavljaju kao donositelji novog poretka, mira, blagostanja, potpune ravnopravnosti i slično. Time su se služile propale ideologije prošlog stoljeća, a slično pokušavaju i nove.

No, pitamo se zašto onda u tom svojem »raju« ne predviđaju mjesto za Boga? Štoviše, iz toga svoga raja nerijetko sustavno progone Boga, pa ne čudi što im posebno smetaju oni koji vjeruju u Boga i u Isusovo uskrsnuće, koji čuvaju biblijsku sliku o čovjeku stvorenom kao muškarac i žena, koji brane ljudski život od začeća do naravne smrti, koji se zalažu za istinsko dostojanstvo svakoga ljudskog bića. Novo je doba, nažalost, donijelo nove načine suvremenih progona Kristovih učenika, koji su u svijetu i dalje »znak osporavan«.

Foto: Z. Franc

4. Danas, u ozračju uskrsne radosti, želim istaknuti jedan od kriterija po kojem se lako može prepoznati one koji obećavaju lažni raj na zemlji. To su, slikovito rečeno – suze. Naime, gdje je uskrsli Krist, ondje nema suza, grča i boli, nego radost zbog otkupljenja, radost koja otklanja svaku sebičnost. S druge strane, kod onih koji se nadaju da svojim prijedlozima, programima i projektima donose takozvani »raj« na zemlju, njihovu viziju uređenja svijeta i odnosa, netko često plaća suzama.

Nerijetko se, povijest nam svjedoči, afirmiranje sustava njihovih ideologija, po mjeri nekolicine na štetu većine, plaćalo ne samo novcem, nego žrtvama i životima. Crkva vidi i današnje suze svoga vjernog naroda. Budući da je Isus došao na svijet, umro i uskrsnuo da život imamo, uistinu da ga imamo, ni Crkva se ne može pomiriti sa suzama i bolima koje ugrožavaju i odnose živote, i zato naviješta Uskrsloga Krista, vjeruje u njega i priziva sklad što ga je Bog od početka namijenio čovjeku.

5. Draga braćo i sestre, zahvalimo Bogu što nam je i ove godine dao mogućnost da slavimo Uskrs, te nam iznova posvijestio da se povratkom vjeri u Uskrsloga Krista otiru suze i uspostavljaju novi odnosi. Predaja nam kaže da su neki učenici i vjerne žene, okupljeni oko Isusove Majke Marije, plakali za pogubljenim Isusom. No, spoznavši pokraj praznog Isusova groba da je uskrsnuo, suze su presahnule.

Kako je utješno za nas vjernike da se uz vjeru u Uskrsloga jača vjera u vječni život onih koji su među nama izgubili svoje bližnje. Bol zbog njihova odlaska doduše ne jenjava, no Uskrs svjedoči da smrt nije kraj, jer Isus je pobijedio smrt, da bismo svi imali život vječni. Nadalje, Uskrsli Krist daje snagu i svima bolesnima koji u suzama pate na svojem tijelu i duši, jer i njega je do uskrsnuća dovela neizmjerna patnja. On je svojim uskrsnućem dao smisao svim ljudskim patnjama, a divna su svjedočanstva onih koji svoje boli nose s vjerom u Uskrsloga Krista.

Dirljivo je potom gledati i kako nestaje strah među uplašenim i donekle zbunjenim Isusovim učenicima nakon što se proširila radosna vijest o njegovu uskrsnuću. Blagotvorna je spoznaja da je vjera u Uskrsloga u stanju pomiriti razdore među ljudima, i da ona može dovesti do zajedništva.

Uskrsli je Isus, recimo i to, otro suze svima koji pate zbog povrijeđenoga ljudskoga dostojanstva, jer tek jedan pogled u spomenuti evanđeoski prizor pokazuje da uz Isusa nema nevažnih, više ili manje vrijednih, po bilo kojoj osnovi: žene su prve otkrile prazan grob, bile su glasnice uskrsnuća, a apostoli, i mlađi i stariji, bili su njegovi navjestitelji po cijelom tadašnjem svijetu. Uz Uskrsloga Isusa, dakle, nema obespravljenih. Svi, i žene i muškarci, i mlađi i stariji, više ili manje obrazovani…, svi imaju jednako dostojanstvo djece Božje.

6. Međutim, svjetlo Uskrsloga Isusa obasjava i brojne uplakane o kojima bi se možda najradije šutjelo. Uzrok mnogih suza u suvremenom svijetu leži u golemoj društvenoj nepravdi, koja pokušava stvoriti nove odnose. To osjećaju na poseban način oni koji pate pod teretom siromaštva, koji zbog toga ne samo da gube ili su izgubili krov nad glavom, nego gube i živote. Njihove suze plod su sustava koji se zatvorio vrijednostima što ih je svojim uskrsnućem uspostavio Isus, u čijoj prisutnosti nikad nema odbačenih i napuštenih.

Nijedan sustav koji je u stanju ljudima oduzimati svetinju doma i mogućnost da pošteno zarađuju za svoj kruh, ne samo da nije otvoren za svjetlo Uskrsloga, nego to svjetlo i guši. Ako se zamračuje svjetlo Uskrsloga, komu se onda otvara prostor? Moći? Novcu? Ideologiji? Grupašenjima? Kao vjernici pitamo se zašto dok odabrani jačaju, toliki moraju slabjeti? To je sve tako daleko od vrijednosti što ih promiče Isusovo uskrsnuće. Potrebno nam je, dakle, novo okupljanje oko vrijednosti koje su uspostavljene Kristovim uskrsnućem.

7. Sestre i braćo u Kristu, Uskrsli Isus, kad god se pokazivao svojim učenicima, činio je to nenametljivo, blago i s ljubavlju. Poučavao ih je i rješavao brojne dvojbe, uz njega nije bilo mjesta za sebične interese, nego isključivo za zajedničko dobro. U svjetlu takvoga Isusova djelovanja, danas, na Uskrs, postavlja se pitanje kako se odgovorno i pošteno uključiti u procese koji su na djelu i u našem hrvatskom društvu, a koje u tom smislu nije usamljeno, jer riječ je o procesima koji nadilaze granice naše države.

Neka i među nama sada odjeknu riječi pape Franje od prije tjedan dana, kada je mladima, predstavnicima raznih zemalja svijeta, na Cvjetnicu rekao: »Mnogo je načina da se mlade učini tihima i nevidljivima. Mnogo je načina da ih se anestezira i uspava da ne stvaraju buku, da se ne postavljaju pitanja i ne stavlja ih se na raspravu. (…) Ako svijet šuti i gubi radost, pitam vas: Hoćete li vi vikati? Molim vas, odlučite se prije nego što kamenje počne vikati«. Tim je apelom Sveti Otac dao poticaj svim kršćanima koji zagledani u svjetlo Uskrsloga, žele pridonijeti dobru i dijalogu uz koji je jedino moguće pomoći da iščeznu društvene nepravde.

Papa Franjo je, draga braćo i sestre, koristio metaforu društvene anestezije ili uspavljivanja vjernika. Snažna je to slika jer uspavani i anestezirani više ne osjećaju bol, oni nemaju suza, dok istodobno ostaju zbunjeni, zatečeni i sve manje razumiju što se događa. Kao Crkva pozivamo sve na otvoreni i hrabri dijalog, na međusobno poštivanje i respektiranje svih skupina i sastavnica našeg društva, a posebno na zajedništvo u hrvatskom društvu, te na izbjegavanje stvaranja zbunjenosti i nepotrebnih napetosti koje prerastaju u obeshrabrenost, a obeshrabrenost u strah.

8. Draga braćo i sestre, za nas kao vjernike jedini siguran put je onaj koji po vjeri vodi prema Uskrslome, koju u baštini čuva vjera Crkve. Ona ima odgovore na brojna pitanja, stoga vas pozivam da se ne umorite u nastojanjima jačanja crkvene pripadnosti, u čemu nam pomažu inicijative naše Sinode, koja ponajprije raste u obiteljima, pa u župnim zajednicama, kao i u drugim stvarnostima crkvenoga života. Zato uprimo molbeni pogled u uskrsloga i proslavljenoga Krista.

Vjero u Uskrsloga Isusa, ti uzdanice hrvatskih žena i muškaraca, podari nam svima uskrsnu hrabrost za suočavanje s novim izazovima!
Vjero u Uskrsloga Isusa, ti koja si nam očuvala obitelji; čuvaj i dalje na okupu djecu, majke i očeve da ostanu oaze života!
Vjero u Uskrsloga Isusa, ti najveće blago naše Crkve i naroda hrvatskoga, čuvaj naše zajedništvo i ujedini nas u nastojanju da te nikada ne zatajimo!
Vjero u Uskrsloga Isusa, ti koja si plamtjela u srcu Presvete Bogorodice Marije, Kraljice Hrvata, ti koja sjajiš na licu blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka istine i čiste savjesti, dovedi sve nas do našega crkvenoga, narodnoga i osobnoga Uskrsa!
Predragi u Kristu, vama i vašima i svima koji ste s nama povezani putem elektroničkih medija, želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
Foto: Z. Franc

 

Uskrs, Zagreb, Katedrala, 1. travnja 2018. godine.
Čitanja: Dj 10,34a.37-43; 1Kor 5,6b-8; Iv 20,1-9

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.