Isuse, ucijepi nas u svoje Srce!

Razmišljanje uz petu vazmenu nedjelju, godina B

0

Isus Krist vinogradar istinski je trs bez kojeg ne možemo učiniti ništa!

Dragi čitatelji! Peta vazmena nedjelja donosi nam svjedočanstvo evanđelista Ivana o povezanosti svakog čovjeka s Isusom, bilo na način da mu potpuno predajemo svoj život, dopuštamo da nas vodi, usmjerava po sakramentima, molitvama, pobožnostima ili sami tapkamo u mraku svojih promašaja, krivih putova, lažnih nadanja i slično misleći da uvijek možemo sve sami bez ikoga i bez dragoga Boga.

A to je kako nam život često puta hoće pokazati pogrešno i na vlastitim pogreškama najviše boli. Stoga Isus kaže “ostanite u meni i ja u vama da donosite dobre plodove“ (Iv 15,4-5). Ostanak s Gospodinom čisti nas, naše životne putove, daruje nam zdrav opstanak u društvu gdje boravimo, obitelj u kojoj živimo, mjesto na kojem radimo svjedočeći djelima ljubav koju nam je Bog usadio u srce.

U srcu čovjeka nalazi se sve važno za djelovanje u svakodnevnom životu. Kakvo srce imamo, što u njemu nosimo usmjerava naše djelovanje i življenje. Isus Krist kao vinogradar, onaj koji se brine za vinograd, loze, svaki pojedini trs brine se za svakog od nas pojedinačno! Svaki čovjek mu je prevažan i dragocjen! Kao što se u vinogradu pomno planira što posaditi, gdje posaditi, kako posaditi, zalijevati, dati vremena da se ostvari, naraste i donosi plodove prvo male, jednostavne, zatim nakon orezivanja u određeno vrijeme, čišćenja onoga suvišnog što se nalazi na trsu da ga ne zaguši kako bi moglo obilat rod donijeti!

Tako je i u našim ljudskim životima. Bog nam je po roditeljima u ljubavi darovao život, pomno nas planirao iako roditelji ne mogu sve planirati i htjeti, Bog je onaj koji čini da po srcima naših roditelja nastane novo srce koje se razvija i raste, rodi, usmjerava, uči kako biti dobar, ispravan, vrijedan, sretan s ciljem za ostvarenjem samoga sebe, kako bi bili sretni i ujedno učenici Kristovi, dobri kršćani, vjernici kroz odrastanje i životni hod.

Dragi prijatelji! Ostvarenje  i zajedništvo koje imamo s Gospodinom čini nas drugačijima nego što bismo to sami mogli imati. Određuje nas za djela koja činimo proslavljajući Njegovo Ime na svakom mjestu gdje god bili. Potrebno je samo htjeti biti Njegov, obratiti se i prihvatiti obraćenje da živimo u slobodi i sreći prema bližnjemu i dragome Bogu.

Sjetimo se trsa i loze koji ne donose plodove, oni se vade van, bacaju, pale kako bi zdrav trs mogao donijeti dobre plodove. Ne govori nam to prispodoba da bi se plašili ili nekog bojali, nego kako bismo imali pred očima i srcem one ljude koji su otpali od istinskog trsa i ostali sami da se molimo za njih kako bi s vremenom ipak i pročišćenjem donijeli dobre plodove, bili dobri, marljivi, pošteni ljudi.

Zato nam Isus u današnjem Evanđelju kaže „Ištite i biti će vam sve što hoćete ako ostanemo u njegovoj ljubavi“. Stoga molimo Gospodina da ostanemo u Njegovoj ljubavi, da i kada padnemo pročisti nas nakon obraćenja i kajanja, da možemo radosno, stalno biti u zajedništvu i ispunjenim srcem dobrotom i ljubavlju u odnosu prema svakom čovjeku kojega susrećemo.

Vlč. Stjepan

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.