Najveći sveci su oni s najviše protivljenja, osporavanja. U tu skupinu ulazi i Stepinac.

0

 

Euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj, “Stepinčevoj” katedrali predvodio pomoćni biskup zagrebački mons.Valentin Pozaić, u četvrtak 9. veljače 2017. godine, završena je trodnevnica uz proslavu blagdana blaženog Alojzija Stepinca.

Na početku svoje homilije biskup Pozaić je, osvrčući se na blagdan Svijećnice, kada se u Crkvi slavi dan posvećenog života, istaknuo da u susretu s Isusom čovjek ne može ostati ravnodušan: “Prije ili kasnije nađe se pred pitanjem: A što ti kažeš tko sam ja? (usp. Mt 16,15). Ili će ga voljeti ili odbacivati. Kako onda tako i danas, i sve dok se Evanđelje bude naviještalo. Isusovi učenici proći će kroz istu sudbinu, jer: ‘Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni’ (2 Tim 3,12), tješio je i hrabrio sv. Pavao svoga učenika, biskupa Timoteja. U svijetu laži i nepravde Učenici će biti osporavani, progonjeni i ubijani. One učenike koji ga ljube, koji mu ostaju vjerni, Isus ne zaboravlja. Njima obećava: ‘Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac’ (Lk 22,28-30). Takvi će biti beatificirani, kanonizirani”.Takav je bio blaženi Alojzije Stepinac, vjeran učenik i pastir Crkve koji pred nama sjaji u slavi svetih mučenika: “Još ne u punom sjaju, ali i taj čas dolazi. Već je blizu. Slavimo blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, sveca koji je bez pridržaja htio biti uz Isusa u otajstvu njegova života i smrti, na križu i u radosti uskrsnuća”.

Osvrnuo se biskup Pozaić i na osporavanja bl. Alojzija Stepinca: “Dosljedno, morao je, i želio je, prihvatiti stvarnu mogućnost da bude dionik i onoga proročanstva: bit će ‘znak osporavan’. Bio je znak osporavan u vrijeme svoga života, logora i pritvora, pa i nakon mučeničke smrti. Progon se nastavlja i nakon proslave, nakon beatifikacije: i traje i danas, u iščekivanju neizbježne i sigurne kanonizacije. I ne trebamo se čuditi ako to još – potraje. Jer je bio trajno i potpuno vjeran svome Učitelju, za svijet zla i grijeha ostaje trajno znak – osporavan. Sramotni proces bila mu je svečana prilika da posvjedoči: ‘Krist je za nas Bog i za njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas’ (R. Haris. 385). Agresija osporavanja djelo je Zloga. I u naše dane moramo gledati nepravdu, slušati poniženja. Križ se i danas tovari na njegova ramena, i na naša. Ali, mi znamo: križ je blagoslov”.

Grob će mu biti slavan!

Istaknuvši da je Isus Put i Istina i Život (Iv 14,6), biskup Pozaić je naglasio da se “tome nasuprot pojavljuje Sotona, lažac i otac laži, zavodnik ljudi i čovjeko-ubojica od početka (Iv 8,44). Tu su i njegovi suradnici laži”.

No, Bog svojih ne zaboravlja. I za blaženoga Alojzija vrijedi poruka: ‘Grob će mu biti slavan’ (usp. Iz 53,9). Da se to već obistinilo, tome smo svjedoci i mi i brojni hodočasnici – i posjetitelji – koji pohađaju ovu Katedralu i ovaj oltar. I to još nije sve: “Pročelnik kongregacije za nauk vjere, Kardinal Müller, u knjizi ‘Razgovori o nadi’, koja je prošle godine prevedena na hrvatski jezik, piše ovako: ‘… izričem želju da se njegov grob u prezbiteriju zagrebačke katedrale pretvori u važno središte međunarodnog hodočašća koje će privući mnoge vjernike, posebice pastire, da mole i časte toga mučenika slobode savjesti u vršenju pastoralne ljubavi’ “.

Mi smo narod svetaca i mučenika, suradnici Istine!

“U ono užasno vrijeme progona”, rekao je biskup Pozaić “činilo se kao da će zločinački totalitarni komunistički režim trajati vječno. Sveti se Blaženik nadao protiv nade (Rim 4,18) i vjerovao da povijest konačno vodi Bog – Gospodar svega i sviju. Unatoč groznim progonima i ubojstvima kršćana danas, na raznim stranama svijeta, mi vjerujemo – i već smo doživjeli – da zlo i tama nemaju konačnu riječ. Zidovi ideologija zla podložni su svom roku trajanja i neočekivano se i nužno urušavaju. Puno ime našeg Blaženika glasi ‘Alojzije – Viktor’ to jest: Pobjednik’. U Stepinčevoj nadi mi očekujemo Njegov slavni dan pobjede i proslave i nagrade. Hrvatski veliki prijatelj, sada već kanonizirani papa Ivan Pavao II, u ovoj Katedrali, godine 1994., našega je Blaženika opisao kao ‘najsvjetliji lik’ među velikanima vjere Crkve u Hrvata”.

Kao vjeran učenik Dobrog Pastira naš je Blaženik živio istinu u ljubavi u tri neodjeljive stvarnosti, koju će krepost, blažene uspomene kardinal Franjo Kuharić, isplesti u sveti troplet: bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, osporavan je i osuđen jer je branio dvije istine: Prvo, jedinstvo Crkve sa Petrom u Rimu – Svetim Ocem, Papom. Drugo, jer je branio istinu naravnoga prava, i govorio: ‘Ako svaki narod na svijetu ima pravo da upravlja svojoj sudbinom, onda nitko ne može to pravo osporiti hrvatskom narodu’.

Svoju homiliju biskup Pozaić je završio ovim riječima: “Poznato je da su najveći sveci oni s najviše protivljenja, osporavanja. U tu skupinu ulazi i naš Blaženik, i njegova kanonizacija. Hoćemo li se obeshrabriti, bezutješno rastužiti, razbjesniti, uzvratiti sličnom mjerom? Nipošto! Mi smo narod svetaca i mučenika, suradnici Istine. Ne želimo ni na koji način postati suradnici Zloga. Želimo biti i ostati suradnici Boga Dobrote i Ljubavi. Naša je utjeha: Povijest Crkve, i nauk svetaca, piše: ‘Iskustvo nas uči da se nadati većem plodu ondje – gdje je mnogo protivština’ (sv. Ignacije Loyola). Neka nas najsvjetliji lik Crkve Božje u Hrvata, blaženi Alojzije, sada u zajedništvu nebeske Crkve s Djevicom Marijom – najvjernijom zagovornicom Hrvata, zagovora da živeći, u istoj vjeri i nadi i ljubavi, živimo Bogu na slavu, čovjeku na spasenje, a Crkvi na ponos”.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.