Marijana Tomić: Hrvatskoglagoljski brevijari.Na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije

Povijest pisane komunikacije živo svjedoči o promjeni različitih nositelja riječi, od rukopisne baštine preko tiska do najnovije digitalne tehnologije. Knjiga Marijane Tomić Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije sustavan je i metodološki inovativan prilog bogatoj tradiciji istraživanja hrvatskoglagoljske baštine.

Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja. U prvome poglavlju autorica usmjeruje svoju pozornost na tehnološku revoluciju izazvanu izumom tiska, koja je u 15. i 16. stoljeću dovela do susreta između rukopisa i inkunabula – rukopisnih i ručno tiskanih knjiga. To, u povijesti komunikacije iznimno dinamično razdoblje, obilježeno je međusobnim utjecajima obaju medija, što se može pratiti na razini tekstne organizacije, posebno straničnoga postava, vezanom uz naslijeđena očekivanja čitatelja. U drugome poglavlju autorica prikazuje povijesni okvir hrvatske glagoljske kulture u doba razmeđa između rukopisne i tiskane baštine, posebno se osvrće na Blaža Baromića i senjsku tiskaru te analizira četiri hrvatska glagoljska brevijara – dva rukopisna (Mavrov i Drugi novljanski brevijar) te dva tiskana (Baromićev i Brozićev). Trećim poglavljem autorica je zaronila u samu bit problematike te predočila razlike na nekoliko razina: u organizaciji teksta u cijelome kodeksu, organizaciji stranice te kroz pojedinačna pismovna sredstva. Posljednje poglavlje fokusira se na sve posebnosti koje izviru iz liturgijske uporabe knjige, bilo u župnoj ili redovničkoj zajednici na prijelazu srednjega u novi vijek.

Premda autorica ne poseže za analogijom sa suvremenim prijelazom iz tiskane u elektroničku ili digitalnu knjigu, iz njezina se rada može mnogo toga relevantnoga iščitati i tako pojasniti određene fenomene kojima smo danas svjedoci. Knjiga Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije Marijane Tomić sjajan je izraz dobre upućenosti u tradicionalna paleografska znanja, ali i hrabar iskorak u nove metodologije. Spajajući svoju temeljnu knjižničarsku struku s poviješću knjige, paleografijom i suvremenim računalnim metodama, Marijana Tomić napisala je uzoran udžbenik, poticajno znanstveno djelo i intrigantno štivo za sve koje zanima hrvatska glagoljska baština, moć tehnologije i povijest pisane riječi.

O autoru

Marijana Tomić rođena je u Zagrebu 26. prosinca 1975. Diplomirala je Hrvatski i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom studiju medievistike na Filozofskom fakultetu Sveučilšta u Zagrebu godine 2013. Docentica je na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru gdje na preddiplomskom i diplomskom studiju predaje kolegije na temu organizacije informacija, povijesti knjige, obrade stare i rijetke građe i digitalne humanistike. U više navrata boravila je na Institutu za istraživanje rukopisa Vestigia na Sveučilištu u Grazu, Austriji, za koji je dobila i tromjesečnu stipendiju namijenjenu mladim istraživačima rukopisa i stare i rijetke građe. Suradnju s Vestigia institutom nastavila je zajedničkim organizacijama ljetnih škola na temu rukopisa, knjiga tiskanih ručnim tiskom i arhivske građe te projektima čiji je cilj digitalizacija i istraživanje stare i rijetke, osobito rukopisne građe, a jedna je i od urednica zbornika radova proizašlih s tih ljetnih škola.

Sudjeluje u radu hrvatskih i međunarodnih profesionalnih udruženja, između ostalih Hrvatskog knjižničarskog društva i Society for the history of authorship, reading and publishing (SHARP). Dobitnica je nagrade Eva Verona koja se dodjeljuje mladim knjižničarima, članovima Hrvatskoga knjižničarskog društva, za posebno zalaganje u radu, inovacije i promicanje knjižničarske struke.

Izvor: ljevak.hr