WALSH: Besramni licemjeri pozdravljaju Big Tech čistku konzervativaca
Povijest pisane komunikacije živo svjedoči o promjeni različitih nositelja riječi, od rukopisne baštine preko tiska do najnovije digitalne tehnologije. Knjiga Marijane Tomić Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije sustavan je i metodološki inovativan prilog bogatoj tradiciji istraživanja hrvatskoglagoljske baštine. Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja. U prvome poglavlju autorica usmjeruje svoju pozornost na tehnološku revoluciju izazvanu izumom tiska, koja je u 15. i 16. stoljeću dovela do susreta između rukopisa i inkunabula – rukopisnih i ručno tiskanih knjiga. To, u povijesti komunikacije iznimno dinamično razdoblje, obilježeno je međusobnim utjecajima obaju medija, što se može pratiti na razini tekstne organizacije, posebno straničnoga postava, vezanom uz naslijeđena očekivanja čitatelja. U drugome poglavlju autorica prikazuje povijesni okvir hrvatske glagoljske kulture u doba razmeđa između rukopisne i tiskane baštine, posebno se osvrće na Blaža Baromića i senjsku tiskaru te analizira četiri hrvatska glagoljska brevijara – dva rukopisna (Mavrov i Drugi novljanski brevijar) te dva tiskana (Baromićev i Brozićev). Trećim poglavljem autorica je zaronila u samu bit problematike te predočila razlike na nekoliko razina: u organizaciji teksta u cijelome kodeksu, organizaciji stranice te kroz pojedinačna pismovna sredstva. Posljednje poglavlje fokusira se na sve posebnosti koje izviru iz liturgijske uporabe knjige, bilo u župnoj ili redovničkoj zajednici na prijelazu srednjega u novi vijek. Premda autorica ne poseže za analogijom sa suvremenim prijelazom iz tiskane u elektroničku ili digitalnu knjigu, iz njezina se rada može mnogo toga relevantnoga iščitati i tako pojasniti određene fenomene kojima smo danas svjedoci. Knjiga Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije Marijane Tomić sjajan je izraz dobre upućenosti u tradicionalna paleografska znanja, ali i hrabar iskorak u nove metodologije. Spajajući svoju temeljnu knjižničarsku struku s poviješću knjige, paleografijom i suvremenim računalnim metodama, Marijana Tomić napisala je uzoran udžbenik, poticajno znanstveno djelo i intrigantno štivo za sve koje zanima hrvatska glagoljska baština, moć tehnologije i povijest pisane riječi. O autoru Marijana Tomić rođena je u Zagrebu 26. prosinca 1975. Diplomirala je Hrvatski i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom studiju medievistike na Filozofskom fakultetu Sveučilšta u Zagrebu godine 2013. Docentica je na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru gdje na preddiplomskom i diplomskom studiju predaje kolegije na temu organizacije informacija, povijesti knjige, obrade stare i rijetke građe i digitalne humanistike. U više navrata boravila je na Institutu za istraživanje rukopisa Vestigia na Sveučilištu u Grazu, Austriji, za koji je dobila i tromjesečnu stipendiju namijenjenu mladim istraživačima rukopisa i stare i rijetke građe. Suradnju s Vestigia institutom nastavila je zajedničkim organizacijama ljetnih škola na temu rukopisa, knjiga tiskanih ručnim tiskom i arhivske građe te projektima čiji je cilj digitalizacija i istraživanje stare i rijetke, osobito rukopisne građe, a jedna je i od urednica zbornika radova proizašlih s tih ljetnih škola. Sudjeluje u radu hrvatskih i međunarodnih profesionalnih udruženja, između ostalih Hrvatskog knjižničarskog društva i Society for the history of authorship, reading and publishing (SHARP). Dobitnica je nagrade Eva Verona koja se dodjeljuje mladim knjižničarima, članovima Hrvatskoga knjižničarskog društva, za posebno zalaganje u radu, inovacije i promicanje knjižničarske struke
Phillips se žalio na odluku i sljedećih šest godina postale su noćna mora ispunjena parnicama, novčanim kaznama i sudskim slučajevima, da bi sve kulminiralo s argumentima predstavljenima pred Vrhovnim sudom. No, čak i nakon što je Vrhovni sud stao na stranu Phillipsa i upozorio Komisiju za građanska prava zbog njezine antikršćanske pristranosti, LGBT lobi nije želio ostaviti stvar na miru. Nekoliko godina kasnije, Phillips se ponovno našao na sudu zbog odbijanja izrade torte, koja je ovaj put trebala proslaviti muškarčevu “tranziciju” u ženu (zahtjev trans aktivista koji je očigledno tražio izgovor za tužbu).
Tijekom svih tih događaja, Demokratska stranka i ljevica bili su jednoglasnog stava da je Jack Phillips kriv zbog neopisivog kršenja ljudskih prava i da ne bi trebao imati pravo nikome odbiti uslugu zbog svojih vlastitih uvjerenja. Godinama su odlučno tvrdili da bi dopuštanje odbijanja izrade torte po narudžbi za gay vjenčanje muškarcu poput Phillipsa dovelo do otuđenja i izopćavanja određenih skupina ljudi te da je takav ishod neodrživ. Iste stvari su rečene u vezi cvjećara koji ne žele pružiti uslugu prodaje cvijeća za homoseksualna vjenčanja, tvrtki za izradu majica koje ne žele izrađivati majice za gay parade, itd. U svim tim slučajevima, ljevica je apsolutno odbacila argumente o slobodi udruživanja i slobodnog poduzetništva te inzistirala da se, radi većeg dobra, vlasnici poduzeća ponekad moraju prisiliti na pružanje usluga koje ne žele pružati.
Sve ovo je važna pozadina kad uzmemo u obzir nedavne akcije najmoćnijih Big Tech kompanija na svijetu. Koristeći nerede na Capitol Hillu kao opravdanje da učine nešto što bi gotovo sigurno ionako učinili, Twitter je prošli tjedan trajno zabranio pristup Donaldu Trumpu — to jest, aktualnom predsjedniku Sjedinjenih Država — svojoj platformi. Facebook, Snapchat i Instagram su najavili slične mjere. Reddit je također stupio u akciju, uklonivši subreddit posvećen Trumpu. U isto vrijeme, Twitter je započeo ono što nalikuje masovnoj čistki konzervativnih računa, dok su konzervativci s velikim brojem sljedbenika doživjeli značajan pad u broju istih. Ja sam u razmaku od dva dana izgubio oko 25.000 njih, što nije ni blizu osvajanja nagrade za najstrmiji pad.
Ovo nije prvi put da su se te kompanije udružile kako bi pročistile i kaznile kulturne heretike. Obično kad se takve stvari dogode, oni na ljevici se podsmjehuju da bi mi konzervativci trebali izraditi svoje vlastite platforme društvenih medija kako bi se mogli baviti svojim zlomislima daleko od očiju i pristojnog društva. Ispalo je da su neki na desnici napravili upravo to sa stranicama poput Parlera. I Parler je, isprva, prošli tjedan doživio dramatičan porast u prometu, budući da su se izbjeglice koje naginju desnici počele slijevati s većih platformi društvenih medija. No, onda je pala sljedeća cipela. Amazon, Apple i Google su najavili da će Parleru zabraniti pristup svojim serverima i trgovinama aplikacija. Izvršni direktor Parlera John Matze rekao je da su ih taj isti dan svi davatelji usluga stranici — uključujući usluge SMS-a, pružatelje usluga elektroničke pošte, pa čak i njihovi odvjetnici — odjednom napustili. Parler će sad biti odsutan s interneta u doglednoj budućnosti, sve dok ne smisle kako postojati na internetu dok se nalazite na crnoj listi Applea, Amazona i Googlea.
Navedeni razlog ovakvog poteza protiv Parlera jest to što nekako, na neki neodređeni način, Parler krši nejasna pravila protiv nasilja, ilegalnih aktivnosti, poticanja i opscenog sadržaja. No, ne treba posebno napomenuti da te kompanije nisu dosljedno napadale svoje korisnike koji su slavili i poticali BLM nerede, niti su Apple, Google ili Amazon kaznili bilo koju stranicu društvenih medija koja udomljuje takav sadržaj. A što se tiče ilegalne aktivnosti, mnoga su ubojstva i silovanja povezana s aplikacijama za povezivanje poput Gridnra i Tindera, a opet, ponovno, nije bilo nikakvog kažnjavanja u tako velikim razmjerima ili čak u onim manjim.
Navedeni razlozi ne drže nimalo vode. Istina je bolno očigledna: najbogatije i najmoćnije tvrtke na svijetu sudjelovale su u koordiniranoj kampanji ušutkavanja ideoloških neistomišljenika i otjerale ih s javnog trga.
Ljudi koje sjede i gledaju na to s odobravanjem, aplaudirajući čistki i tražeći još, su isti oni ljudi koji su izdali toliko zlokobnih upozorenja o strašnim posljedicama dopuštanja maloj pekari u Coloradi da odbije izrađivanje kolača po narudžbi za homoseksualna vjenčanja. Oni, nekako, tvrde da su homoseksualni parovi, koji će se možda morati odvesti kilometar niz cestu do druge slastičarne u istom gradu kako bi kupili željeni proizvod, opterećeni traumatiziranim teretom i ako ne izreknemo oštre zakonske kazne za pekaru koja im je odbila pružiti uslugu riskiramo posljedično isključenje svih homoseksualnih ljudi iz modernog društva. A opet, nastavljaju oni, ne postoji takav rizik, niti je zamislivi problem, ako se multi-milijardi dolara vrijednim tehnološkim kompanijama dozvoli udruženo djelovanje u svrhu protjerivanja politički neugodnih glasova i njihovo trajno odbacivanje u močvare i geto interneta. Oni ne vjeruju da mala gradska pekara ima bilo kakva prava na slobodu udruživanja ili slobodno poduzetništvo, ali će rado pružiti ta ista prava multi-milijarderskim konglomeratima koji kontroliraju gotovo svaki aspekt našeg života.
To je, naravno, skroz izokrenuto. I jedino takvo može biti budući da ljude koji drže ovakav izokrenuti pogled ne zabrinjava intelektualna nedosljednost i ne smeta im njihov vlastiti zapanjujući nedostatak integriteta. U stvarnosti, ne postoji značajni nedostaci, niti ozbiljne posljedice ako vlasnik malog poduzeća negdje u srednjoj Americi odluči ne pružiti uslugu za ceremoniju kojoj se suprotstavlja iz vjerskih razloga. U najgorem slučaju, odbijeni kupac će doživjeti blago povrijeđene osjećaje i manju neugodnost. Međutim, postoje kataklizmičke negativne strane i izravne distopijske posljedice u dozvoljavanju kompanijama koje u osnovi kontroliraju čitavi internet da udruženo djeluju u koordiniranoj ideološkoj diskriminaciji na ovakvoj razini.
Druga razlika između te dvije situacije jest to što je pekara samo pekara — malo privatno poduzeće i ništa više. Ali što su Facebook i Twitter? Platforme? Izdavači? Komunalije? Odgovor na to pitanje određuje imaju li pravo raditi ono što rade. A ako trenutačno imaju zakonsko pravo, pitanje koje slijedi jest trebaju li ga imati i trebaju li se zakoni mijenjati kako ga ne bi imali. Ne vidim način na koji bi bilo koja racionalna osoba mogla argumentirati da pekara nema i ne bi trebala imati pravo odbiti jedan oblik usluge jednom kupcu, a s druge strane Big Tech monopoli imaju i trebaju imati pravo zabraniti milijunima ljude sve svoje usluge, učinkovito ušutkati njihove glasove u javnoj sferi i isključiti ih iz nacionalnog razgovora.
Postoji puristički libertarijanski argument koji na jednaki način brani i Big Tech monopol i pekaru, ali to nije argument koji, u ovom slučaju, iznosi većina ljudi koji brane Big Tech. U svakom slučaju, mislim da je to loš argument. Big Tech je klasa za sebe zbog utjecaja koji ima na živote svih nas, bez obzira sviđalo se nama to ili ne. Pitanje ne glasi treba li im dopustiti da nam stvaraju neugodnosti ili povrede naš ego, već treba li im dopustiti da nas kontroliraju, cenzuriraju, vladaju nama. Odgovor je da im to ne bismo smjeli dopustiti. Trebalo bi ih zauzdati. Trebali bi se pridržavati osnovnih standarda etike, poštenosti i transparentnosti. Ali nažalost, sljedeći dio odgovora jest da, iako im ne bi smjelo biti dopušteno raditi ono što rade, to im je bilo dopušteno, a Trump i Republikanska stranka nisu učinili ništa da to spriječe kad su bili na vlasti.
Dakle, ovo je mjesto na kojem se sad nalazimo. I to neće prestati. Ljevica ne može pobijediti isključivo na temelju svojih ideja, argumentima ili zagovaranjem. Oni to dobro znaju i to je razlog zašto su prestali raspravljati. Umjesto toga, oni će osigurati da se vaše ideje uopće ne čuju.
Izvor: konzerva.hr