Mario Milošević: Dvojac bez kormilara uspješno zaplovio
U ovoj godini, koju ćemo nažalost, više pamtiti po onome ružnome što nam se događalo, Binocular teatar se potrudio da nam pred kraj godine donese i nešto smijeha. I u lošim vremenima postoje svijetle točke koje bude nadu u bolje i ljepše sutra. Tako je Binocular teatar u svojoj produkciji iznjedrio zanimljivu i životnu predstavu, za mnoge u životu „déjà vu“, ali tako blisku i dopadljivu predstavu koju je krajem mjeseca premjerno izveo u zagrebačkom kazalištu Vidra
U ovoj godini, koju ćemo nažalost, više pamtiti po onome ružnome što nam se događalo, Binocular teatar se potrudio da nam pred kraj godine donese i nešto smijeha. I u lošim vremenima postoje svijetle točke koje bude nadu u bolje i ljepše sutra. Tako je Binocular teatar u svojoj produkciji iznjedrio zanimljivu i životnu predstavu, za mnoge u životu „déjà vu“, ali tako blisku i dopadljivu predstavu koju je krajem mjeseca premjerno izveo u zagrebačkom kazalištu Vidra.
Riječ je o kazališnoj predstavi „Dvojac bez kormilara“, autora i redatelja Borne Armaninija koja je klasična, ali ujedno i suvremena ljubavna predstava ironičnog tona uz pjevanje i ples. Kao što nam je i sam autor rekao, predstava je rađena po originalnom predlošku bliskim, svježim, artikuliranim i razumljivim jezikom i govori o odnosu muškarca i žene u sadašnjem vremenu.
Predstava počinje susretom, te se njena priroda razvija kronološki da bi uskoro počela portretirati suštinu odnosa dvije ljudske jedinke unutar zahtjevnog ritma svakodnevnog života. Otvoreno se može reći da smo uplašena i zbunjena bića te da kao takvi pružimo ruku jedni drugima da bi otkrili zajedničku ranjivost. Prisjećamo se onih nesporazuma u kojima smo se pokušali razumjeti, dok su između nas stajale razlike koje smo nastojali premostiti. Da bismo što bolje opisali svu komiku partnerskog odnosa ne koristimo se samo autoironijom svih iskustava već parodijom na dramu kao takvu, koristimo se onomatopejom, oponašanjem životinja onako kao što su to radili u prvotnom ritualnom kazalištu. Koristimo se narodnim i međunarodnim poslovicama, portretirajući divnu različitost svakodnevnice u punini njene predivne nesavršenosti, jer mess is magic. Temeljni je to izraz filmskog i dramskog sukoba u borbi spolova, te naše neprestane potrebe da se pokušamo shvatiti mrvicu više u tom neizbježnom sukobu, rekao je redatelj Armanini.
Svoj glumački posao u predstavi izvrsno su odradili glumci Ivan Horvat i Marija Kolib potpomognuti glazbenim sekvencama Sonje Domitrović s alt saksofonom i Ivanom Marincelom s trombonom.
Predstava donosi opuštanje i smijeh, toliko potreban u ovim vremenima pa je zato svakako dobra preporuka za pogledati i makar za trenutak, prepustiti glumačkom dvojcu, koji prema viđenom, na kraju predstave ipak dobiva „kormilara“.
Binocular teatar u suradnji s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak pored ove predstave surađuje u realizaciji projekta „Smijeh kao lijek“, pa ćemo se tako, i u narednom periodu, imati priliku od srca se nasmijati, a to nam je u ovim vremenima itekako potrebno.