Mario VUK: Kako i zašto nastaje ovisnost o seksu?

Prvo valja objasniti što je ovisnost o sexu. To je kompulzivni poremećaj (usko povezan sa nekim oblikom seksualnog ponašanja koji je posljedica prisilnih (opsesivnih) misli ili vlastitom voljom izazvanih misli, ili posredstvom nekog prirodnog ili umjetnog sadržaja koje uzrokuju seksualni podražaj. Prisilne misli opterećuju, a kompulzivno ponašanje rasterećuje. Iz tog razloga postoji začarani krug nezdrave logike poznate kao OKP (opsesivno-kompulzivni poremećaj)

Da bismo bolje razumjeli prirodu OKP-a, a time i seksualne ovisnosti, poslužiti ću se nekim   primjerima i objašnjenjima koji je iznio dr. Zoran Milivojević u Milivojevic, Zoran (2008) Psychotherapeutic classification of obsessive disorder in comparison to compulsions. Proposal for doctoral thesis at Sigmund Freud University, Vienna. Presented at SFU Summer School for Psychotherapy Research.

Majka uzima nož i prinosi ga novorođenčetu, stavlja mu oštricu pod vrat. Ponavlja tako nekoliko puta, potom vraća nož na mjesto.

Na prvu mogli bismo pomisliti o nekoj bolesnoj želji majke da ubije vlastito dijete, vjerojatno osudili ženu na temelju tog ponašanja i možda smatrali da joj nadležne institucije trebaju oduzeti dijete. No, iza tog ponašanja skriva se sasvim druga logika. Ta majka voli i brine o djetetu, ali pati od prisilnih misli u kojima kolje vlastito dijete. Stavljanje noža pod vrat djeteta je kompulzija kojom se majka rasterećuje od prisilnih misli i preuzima kontrolu nad njima. Svjesna je da dijete u toj dobi neće doživjeti neugodno iskustvo, jer ne razumije što je nož.

Kršćanski mistici, npr. Edith Stein piše o bogohulnim mislima koje dolaze za vrijeme molitve. Npr., u nastojanju da se duboko uranja u otajstvo sv. Mise, javljaju se teške blasfemne misli, koje mogu sadržavati nasilne, seksualne, perverzne i gadljive predodžbe spram vrijednosti koje su nam najsvetije. U njima vide demonska nastojanja da dušu odvrate od molitve i pobožnosti, a samu dušu optuže da nije dostojna duhovnog puta kojim je krenula, te na taj način spriječe osobu na putu ka sjedinjenju sa Bogom. Kao rješenje se nudi upravo logika koja stoji iza, da ne dolaze od osobe, već od zloduha, te si na taj način monah ili monahinja snagom razuma  osvješćuju tu činjenicu, te ne dolazi do poistovjećivanja sa tim mislima.

Opsesivne misli nisu nužno povezane sa kompulzijom. Kompulzija se odnosi na vanjsko ponašanje, no logika koja stoji iza tog ponašanja je unutarnja i može se razlikovati od osobe do osobe.

Kada je seksualnost u pitanju, treba imati u vidu da je najvažniji seksualni organ ljudski mozak, te da tijelo reagira na ono što je u umu.  Živimo u doba hiperseksualizacije društva kada je neizbježno susretati se sa seksualiziranim sadržajima, te je danas biti puritanac često nemoguća misija.

Kada onda možemo govoriti o seksualnoj ovisnosti? Obično se pomisli na osobu koja ide iz kreveta u krevet ili iz orgije na orgiju. No, prevarili bismo se. Osoba ovisna o nekom seksualnom ponašanju jest zarobljena, tj. ne živi u istinskoj spolnoj slobodi, te kao takva ne može ostvariti  duboku intimnost i bliskost. Usudio bih se reći da je klik pornografija današnjice, jedno oružje toliko moćno da vrlo brzo može stvoriti seksualnu ovisnost i bez tjelesnog kontakta sa drugim osobama, te je stoga seksualna ovisnost mnogo raširenija no što se misli, zahvaća maloljetne osobe, kao i osobe duboke starosti.

Gdje je ta zamka suvremenog društva? Hiperseksualizacija u spoju sa  kakvom-takvom anonimnošću internetske tražilice. Budući da je seksualnost bez obzira na sve slobode suvremenog društva odvajkada najtabuiziranija antropološka stvarnost,  tražilica uklanja stupanj nelagode, pošteđuje nas stida. Od tzv. hetero normativne seksualne tradicionalno prihvatljive ponude seksualnog grijeha, preko čitavog spektra parafilijskih oblika seksualnih sklonosti i ponašanja, od tako reći bezazlenih fetiša koji se prihvaćaju pod normalno do etički upitnih, rubnih, pa sve do kriminalnih oblika seksualnog ponašanja. I tako nas danas jedan klik odvaja od stvarnosti (iluzija), koje su nekoć pripadali nekom drugom svijetu od kojeg nas odvaja bezdan.

    Budući da je jedan najforsiranijih postulata današnjice da je osjećati se dobro u vezi sa samim sobom ekvivalent sreće, izokreće se istina naglavce, te je danas važno osjećati se dobro sa samim sobom sa svim porivima, fiksacijama, željama, ulogama s kojim smo se poistovjetili, jer to je sve jedan veeeeliki JA koji MORA biti sretan. I dok se osoba npr. koja pati od zoofilije, nekada možda stidjela i skrivala svoju sklonost od drugih, pitala se što nije u redu s njom itd., danas ona otkriva da nije sama, da postoje vjerojatno zajednice, klubovi, grupe podrške koje ego distoničnu osobu ohrabruju da postane ego sintonična, te da se dobro osjeća sa svojim zoofilskim sklonostima, te ako je sve bilo u području fantazije ohrabruju takvu osobu da ih realizira i prihvati takvo seksualno ponašanje kao vlastiti normativ ili dio normativnog seksualnog ponašanja.

Zamka je i utoliko što ako se ne bdije nad seksualnim porivima, nego im se udovoljava, preko mjere, seksualni podražaj koji je u umu postaje sve slabiji, te um traži što jači podražaj. Rezultat je: osoba koja je prekomjerno uživala u normativnim seksualnim podražajima, došla do svojevrsnog zasićenja i osjetila podražaj u nekom obliku seksualnosti koji ju je do tada sablažanjavao. Ego distonični početak može se razviti u ego sintonično doživljavanje, koje opet može doći do zasićenja, te se traži novi podražaj. Osoba u tom stadiju kompulzivnog poremećaja seksualnosti može čak ispoljavati, odnosno kompulzija može završavati u nekom obliku ponašanja unatoč ego distoničnosti. Npr., osoba se upušta u neki oblik homoseksualnog ponašanja, iako nema homoseksualnu sklonost, ali je to ponašanje u službi neke druge seksualne fantazije. Nakon kompulzije obično dolazi žaljenje, krivnja, samoprijezir. Kompulzije su prisilne radnje koje se ponavljaju. Bez izvođenja tih radnji osoba osjeća tjeskobu, i u tom smislu su kompulzije prisilne radnje koje rasterećuju osobu.

Tako začarani krug ponavljanja, te zbog potrebe sve jačeg podražaja, produbljivanja i proširivanja kompulzija (u ovom smislu seksualnog ponašanja), osoba ima sve slabiju kontrolu, te postaje nemoćan rob u službi vlastitih kompulzivnih radnji i ne može si pomoći što ulazi u sve rizičnija seksualna ponašanja, što riskira veliku mogućnost raznih spolnih bolesti, varanja partnera, gubitka posla, gubitka veze, raskida bračnog odnosa, te brojnih drugih odnosa. Funkcionalnost može biti posve izgubljena. Posljedica može biti i teška depresija i anksiozni poremećaj, jer kompulzije koje su u nekom periodu rasterećivale osobu sada imaju vrlo slab ili nikakav učinak. Moguća je i inverzija (obrat) ličnosti. Ono što je na početku bilo potisnuto sada je oslobođeno, a ono što je na početku bilo slobodno, sada je potisnuto. Da se ne bi proglasio poraz života koji može otići u suicidalnost, važno je održavati tu novonastalu sliku kao izraz hrabrosti i autentičnosti. Npr. u BDSM odnosima, postoje pojedinci koji traže pripadanje 24/7, npr. u službi psa. Dakle, osoba živi u kavezu, ponaša se kao pas, vjeran i odan svom gospodaru ili gospodarici. Da bi takva fantazija mogla biti pretvorena u realnost, osoba se mora odreći svih odnosa koje bi takvo postojanje osudili. Dakle, gubitak posla, nemogućnost ili gubitak roditeljske uloge, društvenog života itd. U mnogim takvim krajnostima seksualne ovisnosti, ne ide se prema nekontroliranom seksualnom rasterećenju, npr. poput masturbartornog sindroma, nego štoviše prema odgađanju rasterećenja kako bi osoba što duže mogla ostati u stanju podraženosti (erotiziranosti).

Velika iluzija da je tradicionalni čovjek isključivo rob vlastite tradicije (uvjetovanosti kulturom), a da je življenje nekog vida seksualne slobode koje se kosi sa tradicionalnim poimanjem automatski dokaz slobode i autentičnosti, velikom snagom gura osobu prema seksualnoj ovisnosti.

Usudio bih se reći da na tragu Edith Stein o tome kako se nositi spram svetogrdnih prisilnih misli, kako bi čovjek ostao na duhovnom putu, valja primijetiti i ovu hiper seksualnu poplavu sadržaja. Iako misli mačaka mogu biti pune miševa, mačka ostaje mačka.   

Mario Vuk, magistar teologije i transakcijski analitičar – savjetnik

Transakcijski analitičar – savjetnik

transakcijski analitičar – savjetnik

integritas.tacounseling@gmail.com

Palmotićeva 82

10000 Zagreb

Integritas TA savjetovanje