Svako jutro život mi zalijepi jedan novi flaster na ranu. Suncem koje izlazi. Osmijehom slučajnog prolaznika. Nježnom riječi drage osobe. Ljepotom prirode koja se budi. A ja se pitam jesam li možda postavio previše očekivanja od sebe i od drugih? Ne moraju ljudi biti onakvi kakvi misliš da moraju. Niti ti moraš biti onakav kakav si zacrtao da budeš. Kad to u riješiš u svojoj glavi svakako će biti manje rana. Pusti život da se događa onako kako se događa. I budi zahvalan za ono dobro u njemu.
Svakog dana ne tražim mnogo od života, ne trčim za mnogim. Tek da se radujem onome što imam i ne brinem puno oko onog što još nemam. Sve ima razloga i sve što treba doći će u svoje vrijeme. I ljudi i stvari. Isto tako i otići će. Bilo ti drago ili krivo. Što je suđeno da ostane uz tebe, ostati će. Kako god bilo zadrži osmijeh na licu i pozitivan stav u srcu. Neka ljudi misle što misle a ti živi svoj život kako misliš da je najbolje.