Dražen Zetić: Pustiti ljude da umiru na ulici

«Nije tek slučajno / što početak svakoga dana / oglašava kukurikanje pijetla. / Time se od davnine najavljuje izdaja.»

(Bertolt Brecht, «U zoru»

Namjesto očiglednog pomodarstva i servilnosti, prekomjernog komoditeta i iracionalnih samoobmana vlastitog značaja u makrokozmosu, trebalo bi se prenuti iz vakumiranog drijemeža. Sterilne apatije. Paraliziranog straha. Akutne bezvoljnosti. Uz pokoji atom hrabrosti, dogodit će se, i događat će se dubinske promijene. Korijenite. Bez pompe. Senzacionalizma. Pozera. Medija. Nakaradnih hodajućih karikatura ovozemaljskog tamnog vilajeta. 

Velike stvari se odvijaju nečujno, i upravo su zbog toga čudesne. Grandiozne. Nisu isplative (ukoliko ih se isključivo promatra kroz tezgarošku optiku profita), s njima se ne dade PR – ovski marširati, uglavnom ne žive od svjetla reflektora, bombastičnih panoa, reklama, razularene svite, nakaradnih urbanih cirkusa. Na njima se nikako ne dade iskamčiti pokoji talir više, nisu za cjenjkanje, pogodbe, kojekakve licemjerne makinacije, bezuvjetno hranjenje navlastite samodopadnosti okljaštrenih ega.

Grabežljivost. Besramnost. I laž. I to je nešto što je stalno, što se nažalost rijetko kada mijenja. Izrabljivanje. Beskrupulozna eksploatacija zavijena u suptilne korporativne interese uvezene s aktualnim političkim sinekurama, čini sve više ovaj svijet agresivnim bojnim poljem, gdje se samo ne ‘prašta BITI! I gdje se sve više natječemo tko će više biti prijetvoran, dosljednije pronevjeriti povjerenje onoga Drugoga.

Stajati prekriženih ruku iza zatamnjenih prozora, u sigurnoj zavjetrini. Iza udobnih katedri. Ambona. Skuta. Titula. Institucija. Opskurnih voštanih figura. Imaginarnih društvenih statusa. Ideoloških snobizama narodnih vazala i ‘novokomponovanih’ autokrata. Čekati. Jadikovati. Skameniti se. Hibernirati. Barem dok se ratne sirene ne stišaju, graja ne smiri, obijesni barbari ne raziđu s obližnjih zidina. Proviriti. Izaći. Trijumfalno k’o pauni raširiti svoje raskošno perje. Ignorirati nečiju bol. Stajati po strani, propovijedati, ziheraški okrenuti glavu i prvom prilikom dati petama vjetra.  

Izgleda da su bitne samo trule ambicije, neutaživa žeđ za tronovima, mudro postavljanje svojih marioneta i čunjeva za avanturističko drugarsko kuglanje. Veterani dubokih džepova. Poker partneri čija uvjerenja traju otprilike k’o osrednja škrlja i cuker u dimnim podrumskim birtijama. Protuhe. Pipničari. Prevrtljivi probisvijeti. Gangrenozni kolekcionari kurvinskog zanata na bjelosvjetskim dražbama. Razvratnici licitiraju, s hladnim whiskyem u ruci, i ne mare za ljude koji umiru na ulicama.