1990. godine, japanski naučnik dr Masaru Emoto izveo je eksperiment s vodom. Običnom vodom. Proučavao je kristalnu strukturu vode da bi pokazao i dokazao koliko je moći u snazi misli i riječi izloživši je nizovima riječi, molitvi i glazbe.
Negativne misli pojačane psovkama, uvredama, agresivna glazba remetile su pravilnu strukturu kristala. Nježne riječi, čitanje poezije, izgovaranje tihih i ljubavnih soneta stvarale su čudesnu ljepotu u kristalima vode.
Sad, ako znamo da je ljudsko tijelo sastavljeno uglavnom od vode, čak njegove 2/3, onda nam je jasno koliko su riječi bogate emocijama, praćene pozitivnim mislima, kultivirane lijepim osjećanjima važne za uspješnu komunikaciju.
U suprotnom, izloženost bilo kojoj vrsti nasilja, a ne zaboravimo da su prepirke, prijekori, uvrede, psovke, ogovaranja, optužbe, govor mržnje, također nasilje; verbalno nasilje kojim otvaramo vrata i svim drugim oblicima nasilja. Ono ima negativan utjecaj na tijelo jer na to reagira stresom, a on ubrzava rad srca, povisuje tlak, podiže vrijednosti šećera u krvi što proizvodi višak energije, krvi i kisika u mišićima tijela, nogu, ruku, spremajući nas da izađemo na kraj s kriznom situacijom samo na dva načina, borbom ili bijegom…
Znam, nije lako biti voda, ali mi to jesmo…
Znam, nije lako biti ljubav, ali mi i to jesmo…
Znam, pa kada znam…onda i mogu…zar ne?!🙂💚