Sjajno je da naš ministar okoliša podržava prosvjed hrvatskih srednjoškolaca kojim se traži bitno snažnija reakcija svih vlada ne bi li se odgovorilo na sve izraženiji globalni problem promjene klime i globalnog zatopljenja.
I pritom tvrdi kako je Hrvatska posve u skladu s očekivanjima, kako ne kasni s donošenjem ni energetske ni niskougljične strategije, koje će biti usklađene i donesene na vrijeme.
Na žalost, radi se o jalovoj i licemjernoj podršci nastojanjima srednjoškolaca, jer reakcija vladine politike u zaštiti okoliša, pa i svim ostalim povezanim sektorima potpuno je neodgovarajuća, mlaka i neambiciozna, a time i neodgovorna prema budućim generacijama.
Kako to možemo vidjeti?
Energetska strategija, u fazi bijele knjige, teško da može imati atribute niskougljične energetike, jer je i najbrži scenarij porasta obnovljivih izvora energije prespor te će naše zaostajanje za europskim zemljama u tom pogledu samo rasti. Kao da nismo mediteranska zemlja u kojoj se čak i proizvodi gotovo sva potrebna oprema za iskorištavanje Sunčeve energije pa bi ovaj smjer razvoja energetike donio i toliko potreban gospodarski rast.
Otpad se pak u nacrtu energetske strategije još uvijek razmatra kao gorivo što stvara nove emisije zagađivala, umjesto da mu se pristupi kao resursu za kružnu ekonomiju pri čemu se postižu višestruko veći učinci po pitanju energetskih ušteda, a time izravno i glede emisija stakleničkih plinova i mnogih zagađivala. Naši stratezi nikako da nauče da je otpadni papir višestruko vrjedniji u tvornici papira kao sirovina nego u spalionici ili cementari kao energent.
S plastikom je razlika još i veća u korist recikliranja. Pravo pitanje je zašto onda još uvijek nema javnog poziva za financiranje ekološke infrastrukture u vidu posuda, vozila i sortirnica? Jedine infrastrukture koja otpad iz komunalnog problema pretvara u mogućnost za podizanje održivosti našeg društva.
Možda srednjoškolci nisu svjesni da svojim prosvjedom ustaju i protiv toga, ali ministar bi to morao znati, ili barem njegovi suradnici, odnosno stratezi.
Stoga, ministre ako doista prepoznajete problem klimatskih promjena i podržavate nastojanja da se našoj djeci omoguće slični uvjeti za život, onda biste to trebali pokazati i državnom politikom.
Na primjer, umjesto da se bavite odlukama o zatvaranju odlagališta za odabrane gradove i općine, koje njima znače duži transport otpada do drugih odlagališta (veći troškovi i veće emisije u okoliš), bilo bi puno bolje da im omogućite financiranje kompostišta i sortirnica koje osim rješavanja komunalnog problema donose i pozitivan učinak na ove globalne probleme okoliša. I kroz smanjenje emisija i kroz bolje korištenje resursa, a ujedno ćete postići zakonom propisane ciljeve.
Ne mislite valjda da je mjera o sufinanciranju električnih vozila (nažalost u cijelosti uvezenih) dokaz sustavnosti i usklađenosti državne politike u zaštiti okoliša i transportu?
Naravno, ova mjera ima neke efekte na smanjenje emisija iz sektora transporta kod nas, ali još puno veće efekte ima na automobilsku industriju Hrvatskoj bližih ili daljih zemalja.