Mirko Jakovljević, legendarni zapovjednik žepačke bojne “Andrija Tadić”

Rođen je u 1964. u selu Lupoglav nedaleko Žepča. Imao je veliku obitelj, čak 4 brata i 3 sestre. U Domovinski rat i obranu Republike Hrvatske uključio se u rujnu 1991. godine kada dolazi iz Njemačke, a u rat odlaze i njegova 3 brata. Nakon prvih borbenih iskustava u zapadnoj Slavoniji (novsko bojište) i obuke na Sljemenu i u Kumrovcu dobiva čin satnika te je imenovan na mjesto zapovjednika postrojbe “Bosanski zmajevi” u sastavu Hrvatske vojske. Nju su činili mladići iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine koji su dragovoljno pošli u Domovinski rat

1

Rođen je u 1964. u selu Lupoglav nedaleko Žepča. Imao je veliku obitelj, čak 4 brata i 3 sestre. U Domovinski rat i obranu Republike Hrvatske uključio se u rujnu 1991. godine kada dolazi iz Njemačke, a u rat odlaze i njegova 3 brata. Nakon prvih borbenih iskustava u zapadnoj Slavoniji (novsko bojište) i obuke na Sljemenu i u Kumrovcu dobiva čin satnika te je imenovan na mjesto zapovjednika postrojbe “Bosanski zmajevi” u sastavu Hrvatske vojske. Nju su činili mladići iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine koji su dragovoljno pošli u Domovinski rat.

Nakon izbijanja rata u BiH, “Bosanski zmajevi” i Mirko Jakovljević odlaze u obranu Bosanske Posavine. Ondje sudjeluju u borbama oko Bosanskog Broda, Dervente i Orašja. Tamo je Mirko Jakovljević više puta ranjavan. Jednom prilikom u borbama oko Orašja uništio je dva tenka, no bio je teško ranjen u obje noge te se jedva izvukao. Nakon što je u lipnju 1992. godine pri Hrvatskom vijeću obrane osnovana Pukovnija “Ante Bruno Bušić”, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu HVO-a “Ante Bruno Bušić”, Mirko Jakovljević odlazi u rodni kraj gdje sudjeluje u obrani Komušine i drugih hrvatskih mjesta u općini Teslić. Istodobno, provodi obuku, nabavlja oružje i okuplja stanovništvo u novoosnovanu bojnu “Andrija Tadić” koja je djelovala kao 3. bojna Pukovnije “Ante Bruno Bušić”. Jedan od značajnijih pothvata ove postrojbe bilo je uništavanje oklopnog vlaka Vojske Republike Srpske u blizini Maglaja. Kada je 24. lipnja 1993. izbio sukob između HVO-a i MOS-a (Muslimanskih obrambenih snaga) u Žepču Bojna „Andrija Tadić“ dobiva zapovijed da se iz Osove, gdje je bila smještena, probije u Žepče koje je bilo pred padom. Zapovjednikom obrane grada imenovan je upravo Mirko Jakovljević, čija je bojna zajedno sa 111. xp brigadom HVO-a obranila Žepče, a početkom srpnja 1993. grad je u cijelosti oslobođen. Spletom okolnosti Mirko Jakovljević tada je s nekolicinom suboraca zarobio stotinjak Muslimana koji su im se predali.

U skorašnjim akcijama oslobađanja okolnih sela, Mirko Jakovljević je po peti puta ranjen te odlazi na liječenje u Republiku Hrvatsku. Ubrzo se vraća sa zapovijedi o imenovanju za zapovjednika Bojne “Andrija Tadić”. Početkom prosinca odlazi po zapovjedi u Hercegovinu, a pri povratku Vojska Republike Srpske mu ne dozvoljava prolazak preko srpske teritorije do Žepča. Nakon toga odlazi u Dalmaciju posjetiti djevojku i sestru te u Kaštelima doživljava tešku prometnu nesreću. Nakon sedam dana kome, na staru godinu 1993. dolazi k svijesti i započinje njegov oporavak. Ipak, 8. siječnj 1994. stanje mu se naglo pogoršalo te je unatoč hitnoj i pravovremenoj liječničkoj pomoći preminuo. Pokopan je 12. siječnja 1994. u Grudama.

1 komentar
  1. Joso Lazanja kaže

    Mirko Jakovljevic je jedan od posebnih Jedinki ljudskog roda. Mi smo ponosni sto je iznikao medu nama, koji cinimo cjelinu Hrvatskog bica. Ovakve Jedinke nikada ne umiru!
    JL

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.